Gledišta

nosti učestvuju svi faktori proizvodnje u prvi plan izbija problem formiranja i raspodele društvenog proizvoda. Naime, ako se od ukupne realizacije odbiju stvami materijalni troškovi, onda ostatak predstavljaju amortizacija i dohodak između kojih je dosta teško izvršiti striktno razgraničenje, iako nd tertninološki ni pojmovno dohodak ne možemo drugojačije fretirati nego kao novostvorenu vrednost. U uslovima savremene privrede, u kojoj se prelazi od oblika fizičke na funkoionalnu, odnosno ekonomsku amortizaciju, übrzava se proces restituisanja proizvodnih fondova, jer borba za tehnički progres traži brže obnavljanje sredstava, a kategorija amortizacije gubi karakter prostog nadoknađivanja utrošenih sredstava, odnosno prenete vrednosti. Ona je sve više sastavm deo akumulaoije, deo dohotka. Sa ovog stanovišta postavlja se pitanje da li je ekonomski opravdano da se danas, u uslovima kada se vrši restituisanje proizvodnih fondova u nekim slučajevima i za period manji od deset godina dok fizički vek sredstava sa elementima fizičkog rabaćenja traje i preko 20 godina stavljaju neke granice između dohotka i amortizacije xli se jedno preliva i stapa s drugim. Pitanje se prvenstveno odnosi na položaj i situaciju u kojoj se nalaze radne organizacije, a preko njih u dbz\r dolazi i integritet dmštvenih interesa. Kao što se vidi, sve upućuje na fleksibilno tretiranje postavljenog problema. U tom pogledu teškoće nastaju jedino ukoliko se želi da izvrši fiskalnd zahvat u dohodak. Međutim, postojeći mehanizam raspodele izvršio je objektivizaciju osnova raspodele, vezujući sve fiskalne zahvate bilo za fondove ili masu ličndh dohodaka, odnosno pojedinačno i konkretno kroz fiksiranje stopa porcza na promet, tako da ima prostora da se ide na veću unutrašnju elastičnost u raspodeli društvenog proizvoda. To je u osnovi ispravno, mada na ovaj način ne bi trebalo prejudioirati i neke druge momente, na primer, moguće otvaranje pitanja oko eventualnog identifikovanja i usmeravanja ekstradohotka i rente i drugo. Uostalom, koliko je teško izvršiti striktno razgraničenje dohotka od ostalih elemenata reprodukcije vidi se i po mestu i funkciji tzv. troškova investicionog održavanja u ukupnim troškovima reprodukcije. lako ovi troškovi imaju tretman čisto materijalnih izdataka, iz njih se vrši značajno finansiranje proširene reprodukcije, što znači da su oni jednim delom i to ne tako beznačajnim deo akumulacije i dohotka. ! Trebalo bi nešto reći o još jednom problenm vezanom za ovaj kompleks. Naime, postavlja se pitanje, da li objektivizacija meiila raspodele, a u sklopu toga naročito problem objektivizaoije merila akumulacije apriomo treba pomeriti u dmgi plan. Prilikom pokretanja tog pitanja često se stvaraju problemi i otvaraju dileme, koje de facto nisu takvog karaktera kakvim se predstavljaju. U suštini stoji bitna pretpostavka, da u savremenoj robnoj privredi, u procesu stvaranja vrednosti

791

RASPODELA DOHOTKA DEO SISTEMA DRUSTVENE REPRODUKCIJE