Gledišta, Jun 01, 1968, page 159

EDUCATION, DEVELOPEMENT ET DEMOCRATIE

caMer du centre de sociologie europeerme, IV, paris, mouton, 1967.

Kao četvrta sveska Evropskog sociološkog centra izašla je 1967. god. navedena zbirka u redakciji Roberta Castela i Jeana Clauda Passerona. Rad registruje prve rezultate saradnje započete u dva međumarodna sastamka u Madridu, oiktobra 1964, pod naslovom „Formiranje čoveka i ekonomski razvoj”, na kome je izneto oko 20 saopštenja iz 10 zemalja, i u Dubrovniku, Oktobra 1965, pod naslovom „Dmštveni sistemi u seoskoj sredini i sistemi obrazovanja u mediteranskim zemljama”, na kome su bila izneta 23 obaveštenja iz 8 zemaija. Materijal je podeljen u tii dela: Obrazovanje i društvena stratifiikaoija, Raznovrsnost funkcija obrtizovanja, Ohrazovanje, tradicija i kontakti civilizacij a. U eposi stalnih i krupnih dmštvenih promena u svetu, u eposi strukturnih promena, kada prodica gubi svoju ramiju funkciju, problemi obrazovanja, vaspitanja i razvoja dobijaju naročiti značaj. Dva navedena sastanka, na kojima je baziran ovaj rad, predstavIjaju pokušaj da se na osnovu konkretnog činjeničnog mate rijala bliže sagledaju i razmotre neke bitne strane ovih pojava i procesa. Pierre Bourdieu i J. C. Passeron u uvodnoj studiji 1 ) ističu da mogućnosti školovanja raznih društvenih grupa pokazuju postojanje prenošenja kultumog nasleđa u jednom dmštvu bez obzira na princip njegove stratifikacije i, prema tome, na to da se izjedmačavanje šansi ne reahzuje samkn činom ukidanja privatnog viasništva sredsta-

') Pierre Bourdien J. C. Passeron, La Comparabilite des systčmes d'enseignement.

va za proizvodnju ni željom za demokratizacijom kuitare. Dalje oni napomioju da bi biio ipogrešno meriti stepen demokratičnosti jednog socijalističkog i jednog kapitalističkog društva nejednakostima školskih šansi koje /pružaju ta dmštva, jer nejednakost po školi i p>o kulturi, ugledu i mooi nemaju isti značaj ni iste funkcije u ta dva tiipa društva. U socijalističkom društvu nejednake mogućnosti školovanja su uglavnom rezultat kultumog nasledstva prenesenog iz prošlosti, dok kapitalističko društvo poznaje druge prinoipe prenošenja nejeđmakih mogućnosti. Autori daljc razmatraju mogućnost uporedivosti statističkih podataka i mogućnosti njihovog tumačenja i ukazuju da se ta tumačenja ne mogu izvoditi nezavisno od konteksta datog diruštva. Na primer, stopa neuspeha na fakultetima u Engleskoj (14%) ih u Franouskoj d Amenioi (40%) ne pokazuje niži kvalitet nastave ni mamju sposobnost studemata, mego je posleddca, s jedne strane, veće ili manje strogosti prema prijemu i, s druge strane, tradicije i navika datoig društva. Isto tako ma koliko nizak stepen feminizaoije školstva u arapskim zemljatma predstavlja revolucionamd preokret, dok visokd stepen u Franouskoj i Italdji nema toga tumačenja. U Francuskoj visok stepen školovanja devojaka nije đirektno posledica uključivanja žena u društvemi život, nego je samo dmgi, luksuzniji ohlik tradicije. Ovaj primer školovanja arapskih žena predstavlja svakako revolucionami preokret, ali ne i njihovo uključivanje u 'društvemi život, niti njihovu stvamu emamcipaciju. Za potvrdu autorovog stava, da se statistički podaci ne mogu tumačiti bez konteksta, bolje bi poslužio primer sMčnog stepena školovanja žena u socijalističbim i kapitalističkim dmštvima, gde to ima različite uzroke. Visoko učešće devojaka u školama i na studijama u socijalistiokom društvu je posledica privrednog napretka i aktivnog uključivanja žena u sve vidove dm-

1037