Godišnjak Kralj. Srba, Hrvata i Slovenaca za 1926 god.

ni u kome slučaju he smeju biti zaposlena iznad 8 časova dnevno, niti ti opšte biti lišena propisanog nedeljnog odmora.

U pogledu obezbeđenja povoljnih higijenskih i tehhičkih uslova rada u itdustrijskim, zanatskim i trgovačkim preduzećima, prednii zakon predviđa vrlo opsežne i rađikalne mere, koje u punoj meri zadovoliavaju interese radničke klase. U tome cilju on predviđa da pomoćno osoblje može biti zaposleno samo u preduzećima: 1) čije prostorije nistt obasne po zdravlje i život radnika, 2) a u preduzećima, koja svojim radnicima daju i stan, ako su dotični stanovi potpuno zdravi. Pored toga isti zakon propisuie da su dotična preduzeća dužna starati se: I) da mašine i alati, pri kojima zu radnici zaposleni, budu podešeni tako, da pri njiihovom rukovanju život i zdravije radnika bude potpuno zaštićeni;, 2) da sirovine i poluprerađevine ne budu zaražene i time život i zdravlje radnika budu ugroženi, 3) da se radničke prostorije dobro osvetljavaju, provetravaju i čisto održavaju, kao i da budu snabđeverne sredstvima protiv požara; 4) da prostorije za rad ne budu radnicima prepunienie i 5) da se u preduzećima, u kojima radnici i ručavaju, stvore naročite prostorije za umivanje i to zasebno za muške a zasebno za ženske, s tim da i te prostorije odgovaraju higijenskim zahtevima; 6) da se u radničkim prostorijama održava red i moral, a naročito tamo gde muški i ženski rade zajedno.

Vlasnici industrijskih preduzeća u kojima radi naimanje 100 radnika, a koja se nalaze najmanje 3 km. izvan periferije varoši, dužni su pored prednjeg. 1) podići i održavati o svome trošku i naročitu ambulantu za hitnu pomoć obolelim ili povređenim radnicima. 2) podići potreban broj stanova za svoje radništvo i 3) ustanoviti naročitu kujnu za snabđevanje radnika jevtinom hranom.

Cene stanovima i hrani u dotičnim preduzećima utvrđuje nadležna inspekcija rada, po saslušanju mesnih opštinskih vlasti.

Najzad ovaj zakon daje široko ovlašćenjie Ministru Socijalne Politike, da može zabranjivati upotrebu svake radne snage u preduzećima, u kojima se rađi sa sirovinama, za koje bi se utvrdilo da su opasne po zdravlje radnika, kao i zaposiene radne snage noću u preduzećima, u kojinta rad noću nije neophodno potreban.

Naizad ovaj zakon predviđa naročite mere i u cilju specijalne zaštite dece i žena u prednjim vrstama preduzeća. U tome pogledu pre svega propisuje, da se deca ispod 14 godina u opšte ne smeju upotrebljavati ni u jednom od prednjih vrsta preduzeća. Pored toga on predviđa, da rad dece ispod 16 godina ne može ni u kome slučaju trajati duže od 8 časova dnevno, a u izvesnim kategorijama poslova može biti ograničen na marije od toga maksimuma, pa evehtualno i potpuno zabranjen. Najzad on zabranjuje svaki noćni rad dece ispod 18 godina, s tim da noć mora obuhvatiti vreme od 11 neprekidnih časova.

U pogledu žena, ovaj zakon pre svega predviđa izvesme identične zaštitne mere kao i za decu. Tako on pre svega zabranjuje svaki rad žene noću, а ротва toga predviđa mogućnost, da se rad ženama u pojedinim kategorijama poslova bilo ograniči ili potpufio zabrani, Pofed toga ovaj zakon predviđa specijalne mere tt ciliu zaštite materinstva, kao i radničkog podmtatka. U tome cilju on pre svega zabranjuje svaki rad porodiljama na dva nieseca opre i posić porođaja, už Zabranu otkaza službe, kab i uz pravo na uživatije svih odgovarajućih potpora na račun osigurahja od bolesti, pored toga on predViđa specijalne mere za obežbađenje dojetija ođojčadđi, kao i rijihovog negovanja u