Godišnjak Kralj. Srba, Hrvata i Slovenaca za 1926 god.

320. GODIŠNJAK KRALJEVINE S.H.S.

specijalnim dečijim skloništima, održavanih od strane većih industriskih pređuzeća.

Drugi od napred navedenih zakona t. j. Zakon o Osiguranju Radnika ima za zadatak, da sprovede obavezno obezbeđenje radnika od raznih vrsta rizika, kojim |e radnička klasa izložena. Ono što čini glavni značaj i karakteristiku ovoga Zakona jeste to, što on sprovodi jednoobraznu organizaciju i obim dotičnig osiguranja u celoj zemlji, i jednovremeno teži da uvede i izvesne nove oblike radničkog osiguranja, koji do tada nisu postojali na.teritoriji Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

U pogledu obima osiguranja ovaj zakon teži da sukcesivno uvede u život sve vrste obaveznog osiguranja, koja su u тодегпој socijalnoj politici usvojena kao neophodno potrebna za obezbeđanje radničke klase od raznih vrsta rizika. U tome cilju on pre svega predviđa sprovođenje obezbeđenia za slučajeve obolenja i povreda, a za tim i obezbeđenja za slučajeve invalidnosti, starosti, smrti pa najzad i nezaposlenosti.

Što se tiče delokruga lica koja on obuhvata, on predviđa, da pod njega imaju potpasti sva lica, bez obzira na pol, starost i državljanstvo, koja na području Kraljevine S. H. S. stalno ili privremeno, a na osnovu ma kakvog radnog odnosa, daju svoju telesnu ili umnu snagu pod najam, bez obzira na karakter preduzeća kod kojih su zaposleni, kao i da li ova podpadaju privatnim licima, državi ili raznim javnim telima. Prema tome pod udar ovoga zakona podpadaju i poljoprivredni radnici, kao i lica kojia obavljaju razne poslove kod svojih kuća, ali za račun trećih lica. Od toga se izuzimaju samo lica zaposlena u raznim javnim ustanovama i institucijama, u kojima su pomoći predvidjenje ovim zakonom osigurane specijalnim službenim propisima od strane dotičnih ustanova i institucija.

Sa obzirom da bi jednovremeno sprovođenje svih napred navedenih vrsta osiguranja bilo tehnički nemoguće, zakon predviđa da se prednje vrste osiguranja imaju sprovesti tek postepeno: prvo osiguranje od bolesti i povreda, a ostala tek docnije t. i. počev od 1. juna 1925. g.

Sprovođenje svih napred navedenih vrsta osigurania povereno je jednom centralnom izvršnom organu pod nazivom „Središni Ured za Osiguranje Radnika“ sa sedištem u Zagrebu, zasnovanom na principu samouprave, u čijoj upravi su paritetno zastupljeni kako radnici tako i poslodavci.

Ovaj organ sprovodi svoju akciju preko svojih oblasnih samoupravnih organa t. z. okružnih ureda za osiguranje radnika, kojih za sada ima ukupno dvadeset i dva, i koji su upravljani na isti način kao i njihov centralni organ t. j. na samoupravnoj i paritfetnoj podlozi. Ovi organi obavljaju svoje poslove preko svojih specijalnih administrativnih organa, koji su rastureni po svima važnijim mestima, na teritoriji njihove nadležnosti.

Pored prednjeg zakona o opštem osiguranju postoji, i jedan specijalni zakon o Penzionisanom Osiguranju nameštenika, koji nije ništa drugo, do stari austrijski zakon iste vrste, zadržan u snazi i u novostvorenoj Kraljevini samo na feritoriji Slovenačke i cele Dalmacije. Ovim se zakonom obezbeđuju penzije pretežno intelektualnim radnicima u privatnim preduzećima za slučajeve invalidnosti, starosti i smrti.

Sprovođenje ovoga osiguranja povereno je jednoj specijalnoj autonomnoj ustanovi sa sedištem u Ljubljani.

Zakon o.Zaštiti Radnika, radnicima priznaje pravo udruživanja u cilju