Godišnjak Kralj. Srba, Hrvata i Slovenaca za 1926 god.

372 GODISNJAK KRALJEVINE 53. Н. 8.

na Krf. Sve do tog vremena komandant srpske avijacije bio je major Kosta Miletić.

U 1918. gođini za komanđanta srpske avijacije određen je major Vitr& i od tog dana, pa do zaključka mira, celokupno snabdevanje srpske vojske avijatičkim materijalom kao i komandovanje nalazi se potpuno u rukama Francuza. Srpskoj vojsci pridođato je 5 eskadrila, od kojih 3 izviđačke i 2 lovačke. Radi snabdevanja ovih eskadrila stvoren je u Mikri, kod Soluna, Srpski Avijatič. Park. Komandiri eskadrila bili su francuski oficiri, izviđači kao i mehaničari bili su takođe početkom 1916. godine sa malim izuzetkom, Francuzi.

Krajem 1916. godine prispelo je iz Francuske na Solunski Front 20 srpskih pilota oficira i podoficira, koje je Ministarstvo Vojno još sa Krfa 1915. god. poslalo u Francusku, u pilotske škole. Nešto ranije od ove grupe, bila je raspoređena po srpskim eskađrilama još jedna grupa od 20 srpskih oficiraizviđača, koji su u Solunu svršili izviđačku školu. Naposletku 1917. god poslate. ·'su ioš dve grupe po 20 oficira i podoficira u Francusku u izviđačke i pilotske škole, kao i jedna grupa mehaničara u mehaničke škole. Iste godine poslednja partija oficira i podoficira pilota izviđača vraća se na Solunski Front. Tako je krajem 1917. godine bilo u srpskoj avijatici oko 40 pilota, 30 izviđača i 30 mehaničara. Ovo je omogućilo, da se formira prva srpska eskadrila isključivo od Srba pilota, izviđača i mehaničara. Ova eskadrila brojala je preko 20 aeroplana i njen požrtvovan rad i odlični uspesi koje je imala na frontu, pokazali su da se srpski avijatičari kvalitativno ni u koliko ne razlikuju od francuskih.

Po izvršenom proboju srpskog fronta i zaključenju mira, dolaze sve eskadrile u Novi Sad, gde su Austrijanci za vreme rata izgradili moderni aerodrom sa velikim hangarima, radionicama, zgradama za smeštaj vojnika it. d. U Novom Sadu Francuzi su predali sve aeroplane i drugi avijatički materijal, koji je pripadao srpskoj vojsci u Solunu a komandanta srpske avijatike francuskog oficira zamenio je pešadijski potpukovnik Petar Mirković izviđač.

Godine 1919. i 1920. prošle su u neprekidnom sređivanju i opravci materijala zaplenjenog od austrijanaca i dovezenog sa Solunskog Fronta. Krajem 1919. godine otpočela je svoj rad prvo osnovana pilotska škola u Novome Sadu, koja je imala oko 20 učenika pilota.

Međutim potreba nove, modernije organizacije vazduhoplovstva овеtila je se odmah po završetku demobilizacije. Borba za kredite otpočela je, ali u teškim finansijskim prilikama i u doba kada je trebalo sve žrtvovati da se vežu pokidane arterije na teritoriji Srbije posle neprijateljskog povlačenja, sve to behu nepodesne okolnosti da se skrene pažnja finansijskih faktora na jednu sasvim novu potrebu vojske, koja je po uspešno završenom ratu davaia utisak od nečega drugostepene važnosti.

Pa ipak u to vreme Ministarstvo Vojske poziva bivšeg komandanta austro-ugarskog vazduhoplovstva, đenerala Milana Uzelca, po krvi i rođenju Srbina, da učini predlog o novoj organizaciji vazduhoplovstva. Đeneral Uzelac u nizu održanih konferencija u Glavnom Đeneralštabu sistematizovao je svoj program za podizanje aeronautike. Tom prilikom istakao je svekoliku potrebu za što većom samostalnošću vazduhoplovstva i u svom pr oektu zneo sa kolikom materijalnom žrtvom ima da se računa. Tako je na predlog: