Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije, Sep 15, 1928, page 188

Anafole France o Židovima

»Ne dajimo maha starim, barbarskisti običaima, ne brininno Se, da li ie netko Židov ili kršćanin, već samo, da li ie čoviek na svom miestu i služi li domovini na korist.«") Ovako propovijeda Anatole France jednakost; ovako traži, da Židovi “lobiiu ista prava kao i Svi drugi, jer ih to DO mjihovimi zaslucama ide, Bio je veliki priiateli Židova i uvijek ie rado s nijimz drugovao, Često se za njih Zauziniao. U svojim spisima nema posebnog dicla, u kojem bi crtao prilike ZŽidova ili nihov\u historijn, mema posebje knjige, u Kojoj bi se samo, na njih osvrtao, ali se zato rado dotiče, kao usput, Židova i prilika, wu kojma Živc. Ovako velika ličnost nije mogla da mimoide marod, s kojim ima mnogo sličnosti, Neki niezov prjiateli, koji se za vrijeme rata rado s niime sastajao, zabilježio je u siećanjima ma mi: »Ništa se mije promiicnilo, sve počimie iznova. Ova ideia o konstantno obnavlianju, a ipak o nastavku sveca, omilila le A. Franceu. Bazarenic svega, Vjiečna obnova sVegza, bez razloga, bez cilia, bez kraja, ni za Što, zato lcr Jest ovako i ne bi mozgio drukčiie da bude, to je ideja A, Francea, koiom je postao srodan Tasi, od kojic potieče Salamun, a prema kojoj je pokazivao stalriu, neslomivu simpatiiu. France ice vrlo volio Izrael; možda zato, jer le tu našao meke od svojih najizrazitijih sklonosti. |I djeca su ga izraelska vrlo volila, ier su u dubini niecova duha nalazili refleks Droročkih duhova, kletve, uzdahe, naricania zbog lindske nepravđe i odvratnost od sna, koji ie bio stalno potisnuf, a uvijek se na HOVO radao, o eri pravednosti i bratstva, u koiu on nile nikada vierova". Svoiom Žalošću i nadom, zavaravaniem i iluzijama France ie služio Ovol slavnoj rasi, koia već stoliećima nosi svijetom SVOI razoćarani sam.ć)

Židove je dobro poznavao: njihove vrline i mane. Znade ih ir nekoliko mimogzrednih riječi tako dobro ocrtati, kao malo itko. U tom i lest niegova veličina. Evc na pr. kako opisuie Židovsku solidarnost prilikom Dreyfusova procesa: »Obićaji malih Židova niiesu uvijek baš čisti bili. Poroke pingvinske”") civilizaciie baš nisu izbiegavali, ali su od vremena patrilarha uščnvali oslećai za Dorodicu i privrženost plemenskim interesima. Braća, polubraća, ujaci, Oi ujaka, bratići, bratići bratića, rođaci Do ocu i po maici niih 700 ni broju bili su isprva kao omamlieni od udarca, koji ie pogodio iednog: Od miih. Zatvorili.bi se u kuće, posipali pepelom glave, blazoslivliali ruku, kojia ih ie udarila i četrdeset bi dana StroOZoO ĐOstfili. Zatim bi se okupali i odlučili, da se ne će primiriti, dok ne dokažu nevinost, u koiu misu suinniali, ma koliko ih to muka stolalo.«? Kolikogz li poznavania Židova i istinskog prikazivania mniihovih OxObitosti! ") francuske. *) L' ile de Pingouins. A. PF.

.188