Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

MEDITATOR: PRIČA BEZ NASLOVA

Priča bez naslova? Čudno neho sjećanje home zaista me mogu naći naslov. Priča? Ne, nije briča, barem nije obična priča. Pa možda će se ibah naći koja duša, te će osjetiti da Joj ovi reci odista nešto bričaju...

*

Kad sam još bio mnogo, mnogo mladi, čitao sam čudnu hnjigu. »Das Buch der Gesbriche«. Pisac: Bo (im Ra. Ondje su bih ubilježem mehi ćudesni i tajnoviti razgovori. Sjećam se žIUO osobe Oelihog Učilelja. Zvao se Guru.

Kao da je to bilo juče. Pred očima mi lebdi zamišljem, mladić hoji u sjenatom hladu u barhu Jednoga malenoga grada zamišljeno lista hnjigom i guta, guta božudno mudrost . ..

*

Odonda wuijeh, hadgod doživim ih osjehm nešto čudna ı melzrecCi0d, sJećam se Knjige razgovord. Bo (in Ra. Oelih Učtelj Guru. Omh redaha i misli davno se više ne sjećam. Ne znam za broj stranica hnjige, mi za stil, ni za oblih, ni za broj briča. Znain teh da se ondje nekom čudnobobožnom ozbiljnošću govorilo o ljudima kad se susreću s bojavama bred hoje sianu hao omunjeni, ne mogu da se srede, ne znaju ni bitanje mi odgovo?. znaJu samo da ima nešto čudno ı neizreci00. Gledate, slušate, stojite, a pred ocima vam velihi ubitnih. Upitmih? Ah, ta već ga je meslalo. Ne, ne upilmih. Ne, ne može se reći što je bilo. Čudno neižrectvo . .. Recite, brijatelji, priznajte ishreno: jeste li već ihad u životu stali ı oćutjeli da je i bitanje neodgonenuto. smiješno sima tajna brema ovome velikom čudu hoje je tako golemo čudno» da se za nj ni pitati ne može? ...

*

Idete rubovima seoshih staza nahon godina dugih i davnih. Ondje ste se igrali vopmha, tamo ste se brvibut zaljubili, tude ste blakali, Jer su vam razbili igračku najmiliju hoju je majha donijela na dar kad se oratila iz vehhoga grada. Danas je ondje golema zgrada (u brizemlju knjižara s izloženim neobično mudrim hnjigama, u trećemu hkatu djevojka bjeva blačljivu bJesmu), tamo je tamna aleJa (iri bara ljubavna šeću), tude Je vodoshok (dječica oho njega skakuću). Oi ne žahte za brošlošću. Ne smažete suzu zaboravi. Uzdah vam ne sabinje grudi. Sam ste na svijetu. Sve Je 200 iščeznulo što Je s vama nekad sačinjavalo taj davni život. 4 vi idete i stanete ba se zagledate u daljinu ı odjednoć se zapitate: kaho to, hako to?? Pa zašto suve t0, čemu. odahle?? Bilo. nema ničega više, promijemilo se, mijenjaće se. Othuda, ho mijenja, zašto mijenja?? Ko sam ja. ho sam bio, ho ću biti?? Čemu sam ja?? Grlo se sve više steže, bitanjd nestaje. Eno, već Je i posljednji ubitnih nestao. 4 vi još osjećate doživljaj neizrecivoga čuda. Ne, sad nije više ni čudo. Oiše nemate riječi da okrstite vaš osjeća]. (i biste rehli nešto, vi biste Yijećju označili nešto — a ne možete, ne znate. Ono Oelihko Neizrecivo0 ...

*

206