Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Nema sumnje da se u cionističkim redovima s pravom pokolebalo povjerenje u Englesku. Uza sve to mi treba da budemo spremni da to povjerenje ponovno vratimo, čim Vel. Britanija iznova dokaže stvarno shvatanje za naš rad. Mjesto potpune, objektivno nemoguće revizije naših odnosa traŽimo aktivnu politiku mandatarne vlasti za provedbu konstruktivnog: programa, koji će se obazirati na interese i postulate i Židova ı Arapa, te tako raščistiti nesnosnu palestinsku atmosferu. Pri tome finansijsku podlogu našeg konstruktivnog programa snosimo mi sami. Jer ipak, mada se u današnjoj Palestini prostorno sukobljuju interesi dvaju naroda, mogu da se nađu nove mogućnosti energičnom politikom obnove koja će znati da prostor poveća. Uzmimo samo razmjer prostora: Površina je čitave Palestine 26,3530.000 dunama, a ad toga je za sada 10.760.000 dunama pustinja. (Na maloj površini Palestine ona se s vremenom može pretvoriti u plodnu zemlju.) Od preostalih 15,570.000 dunama obradive zemlje rekrutiše se židovski posjed koji danas iznosi oko 1.900.000 dunama, (od toga tek 300.000 dunama čini posjed Kkl-a, 374.000 dunama pripada Rotšildovim kolonijama, dok je ostalo privatna svojina). Dakle židovski posjed iznosi svega 8% obradive zemlje, ili 4,57% čitave Palestine. Od naprijed spomenutih 1515 milijuna dunama obrađeno je nešto više od !|., tačno 5,206.000 dunama. Na ovih 5,206.000 dunama živi ı od njih se hrani 816.000 duša koliko danas Palestina broji, a od toga broja peti, dio tj. 160.000 duša čine Židovi. Kad bi se obradile još one “|, obradiye zemlje (bez pustinje!), ima uz današnje prilike ı današnji standard života u Palestini mjesta još za dva puta toliko ljudi, dakle ı za novih 320.000 Židova, a da nijedan Arapin ne treba da se makne sa svoje grude. Perspektiva međutim za budućnost biva posve drukčijom, uzme li se u obzir da će ı Arapi preći intenzivnijim metodama rada (Arapin obrađuje samo |. svoje zemlje) pa živjeti na manjoj površini negoli živi sada. A iznad svega ne treba da se rusti iz računa Transjordanija sa 40,000.000 dunama površine, koje se mi ioš uvijek nismo definitivno odrekli. a koja može da bude isto toliko židovska koliko je arapska.

Time smo eto već obratili pažnju ı drugoj komponenti naših vanjskopolitičkih odnosa, a to Je odnos prema arapskom narodu. Ovdje treba naglasiti činjenicu koja se često pušta s vida. Ako smo ı postali punopravnim subjektom svoje historije, ne treba da se oslanjamo na to da će faktori, koji su van naše sredine, preuzeti na se zadatke što su za nas od životne važnosti. Židovsko-arapski odnosi težak su ı delikatan politički problem isto onako kako je to ı problem naših odnosa prema mandatarnoj vlasti. Naša gledišta u tome pogledu dosada su bila više deklaratorne narav1, ona se tako reći izuzevši sporadične slučajeve radničkih istupanja ı naopake politike »Đrit šaloma« — ı nisu upuštala u sfere političke taktike ı prakse. Suviše smo u Palestini zagazili u dnevni život, a da bi deklaracije, ili čak psihologijska sprema da riješimo odnose s Arapima, bile dovoljne da se to izvrši. Možda je kriv ı manjak političkog iskustva — koga mi Židovi već davno zbog

5