Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Ne nastavajući kompaktan teritorij, mi Židovi nemamo naravnih preduslova za obnovu svoje narodne, autonomne 1 zaokružene, ma ı nesamostalne državne zajednice. Da čekamo na bolje ı zgodnije momente općeg međunarodnog položaja, za nas je riziko nedoglednih posljedica. Zar se nismo, čekajući na cionizam nalazili na Zapadu u stanju potpunog psihičkog, a na Istoku fizičkog raspada? Ne možemo čekati na bolju situaciju, ili čak koncentrisati ı rasipati svoje snage da stvorimo takvu situaciju. Pri tome je u pitanju da li bismo promjenom političkog položaja išta dobili, a posve je sigurno da bismo mnogo izgubili. Kao narod mi smo Židovi daleko više negoli ostali mali narodi nagnati da tražimo međunarodnu zaštitu za svoju obnovu.

Teško je, dakle, vjerovati da bi nam revizija naših političkih odnosa prema mandatarnojJ vlasti mogla da bude od koristi, dakako uz pretpostavku da je ona uopće moguća. Ova Je pak mogućnost zbog toga u pitanju, što je naš uticaj na promjenu međunarodnih odnosa gotovo nikakav. Treba dakle da s ovom međunarodnom konstelacijom, ı formom mandatarnog sistema računamo kao sa činjenicom na dugi niz godina, iako će se iza najnovijih događaia morati bitno da promijeni naše povjerenje u Veliku Britaniju.

U znaku toga povjerenja mi smo u Palestinu za deset poratnih godina unijeli neizmjernu snagu, ljudsku psihičku i fizičku energiju, ı kapital koji po posljednjim računima dosiže golemu cifru od 45 milijuna funti (— 1? i po. milijarda dinara). Svi smo mi znali da je baš povjerenje u Englesku osnova čitavog našeg preduzeća. lako smo se ipak obarali na sistem vladavine uzruianom kritikom, iako smo za djelo svoje obnove bili ı suviše nestrpljivi, ipak nismo dirali u temelje djela. To u cionističkoj politici nije bila slabost ı znak dekadencije kako to smatra revizionizam. To nije bilo drugo nego ispravno posmatranje činjenica, na koje ne može svagda da utječe naša volja.

Na 16 kongresu Weizmann je rekao u završnom odgovoru na generalnu debatu: »Naš položaj prema engleskoj vladi stoji do dvije stvari: do naše vlastite snage ı do javne savjesti svijeta, do toga koliko svijet može da shvati da je naša stvar pravedna«. Putovi naše vanjske politike time su m nekoliko lapidarnih riječi Jasno označeni. Nismo mi sami, koji o našim stvarima odlučujemo:; naša odluka još nije punovažna; u velikoj mjeri važi za nas ı odluka izvanjeg svijeta.

Pomirenje s ovom činjenicom ipak ne znači, da u vanjskopolitičkom pogledu budemo pasivni. Ništa ne bi bilo gore nego to. Ima još načina da od engleske vlade mnogo tražimo, ima načina da joj mnogo i damo. Pred Mandatarnom komisijom Lige naroda izjavio je dr. Shiels, zastupnik britske vlade i državni potsekretar za kolonije, da je za popravljanje stanja u Palestini potrebna saradnja i dobra volja obaju naroda, a to može da se desi uz dvije pretpostavke: Arapi treba da se odreknu sile, a Židovi treba da zadrže povjerenje u mandatarnu vlast.

4