Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

po jednostavnosti, a ipak uzvišenom izlaganju misli i staloženosti svojoj. Moj je konačni dojam da su ovi naši stariji prijatelji koji, dijelom, još i danas vode odlučnu riječ u pokretu, ostvarili svoj cionizam, ideal svojih mladenačkih godina, prema onoj Herzlovoj o povratku židovstvu prije povratka u židovsku domaju. Mnogi, doduše, nisu dospjeli da upiju sve narodne vrednote (ko bi to mogao”), ali im je ostala ljubav i vjernost prema Žžidovstvu kao snažni oslon u njihovu životu.

Upoređujući taj uspjeh generacije »cionizma šekelskih skupština« s našim htijenjem za povezanošću s obnovnim djelom u ličnom radu za #ebrejsen :adnu Palestmu, morao sam priznati da naše stanje nije nimalo zavidno. Nedavni kongres za radnu Palestnu bez sumnje će mnogima od nas daii povoda za razmišljanje. Možda ne toliko o samom uspjehu kongresa, nego o nama samima. Kakav je zapravo naš odnos prema Ligi za radnu Palešinu ı svim problemima koji su s njom u vezi?

Poslije završetka ovoga kongresa u Berlinu bilo je glasova zanosa, al; ı upozoravanja da, pored jake volje velikih radničkih masa za radnu Palcsunu, imade značajnih dijelova što ostadoše postrance. A neki su razočarani, Jer su od kongresa očekivali da će stvoriti jedinstvenu falangu židovskor radništva iz cijeloga svijeta, bez obzira na ciljeve radne Palestine. Ove se nade nisu ostvarile. Mora se priznati da sazivači t. J. židovsko radništvo Palestine i nisu zamislili da stvore opću svesvjetsku organizaciju židovskora radništva. Vodeći računa o partijskoj rascijepanosti židovskog radnika, sazivači bili su čedniji ı stavili tek prijedlog o pomoći radnom nayodu u Pale"tini stvaranjem Lige za radnu Palestnu. Osim »Bunda« i radnika pod sovjetskim režimom, uspjelo je da se Žžidovsko radništvo iz cijeloga svijeta predobije za ciljeve radne Palestine. To je velik uspjeh cionističkoga radništva, Jer Je, tako reći, Jednim zamahom uspjelo zainteresovati široke radničke krugove, ı to nesamo židovske, za nastojanja i stvaranje cionističkih radnika u Palestini. Slučaj Ernsta Tollera i njemačke socijalne demokracije, u odnosu prema tome kongresu, veoma su poučni Nema sumnje, pod vidom radne Palestine našli su se na okupu najrazličitiji dijelovi židovskog radništva. To je dobro nesamo za Palestimnu, već i za to, po čitavom svijetu razasuto, židovsko radništvo. Ono je dosad, u židovskom pogledu, provodilo tendencije asimilacije, iako je gdjegdje gajilo posebnu židovsku sindikalističku ideju ı organizaciju. Ta asimilacija nikla je iz krivo shvaćene spoznaje Jedinstva radničke klase svega svijeta. Ali dok su radnici drugih naroda, iako osvjedočeni internacionalci, zbog svoje sraštenosti sa zemljom ı iezikom ı nadalje ostajali po narodnosti ono što im je ı okolina, židovski je radnik bio sa svih strana izložen snažnim asimilacionim utjecajima? nešto iz ideologije, nešto zbog prirodnog procesa raspadanja stare patrijarhalne zajednice, ı konačno, zbog natčovječne borbe na ekonomskim ı antisemitskim frontovima. Zamašaj je ovog prvog kongresa za radnu Palestinu na galutsko radništvo upravo u tome da se, iako okasno, našla mogućnost za zajedničknmn

J0