Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije
iormu binacionalnog organizma, sve to nije U ovaj momenat od važnosti. Tormu će dati život koji će dati i sadržaj, a život od pola milijuna duša već je osnova koja garantuje ı sigurnost novog jišuva ı zdravu mogućnost daljneg porasta ı razvoja.
*
Nema političke zasade, a prema tome ni političkih programa ı uvjerenja, koji bi bili vječni. Politika vazda izvire iz života, on je njem najviši zakon. Što je danas bilo dobro, sjutra može da bude rđavo, a razlozi oportuniteta često će nas prinuditi da učinimo i ono Čega smo se donedavna cdricallı.
Ako je zbilja tako u politici, a mi svuda oko nas vidimo da je to doista tako, zar onda nema nijedna čvrsta osnova mašeg političkog bivanja, koja će u vrtlogu političkih sila ostati nepokolebiva? Ima jedna jedina takva osnova, a to je židovski narod. Na podlozi njegova vjerovanja u sebe sama mi gradimo budućnost. Organizovanje narodnih snaga i njihova produktivna odgoja neka nam je prvotna zadaća. Nema sumnje da dobra politika podržava organizaciju i onda kad ona pokazuje centrifugalne tendencije, ali i organizacija neka bude intaktna ı u vrijeme političkih neuspjeha i nagomilanih otpora. Takva će pak zdrava kombinacija političkih ı organizatornih snaga postojati uvijek onda dok nam primcipi i ideje budu odisali neprikosnovenošću i čistoćom.
U Zagrebu. ohtobra 1950
DRAGO STEINER: NA PO PUTA
U posljednje sam vrijeme pabirčio po analima cionističkog pokreta kod nas. Nisu to, zasad, histovijski dokumenti; naš pokret je premlad, a da bi imao svetinja što ih tek stvaraju vjekovi historije. Ali sam naišao na intimne zapiske radenika, skromnih ili borbenih natura: jedni pripovijedaju smireno, a drugi ustuknuše i odaju lapidarno, s rezignacijom i ironijom, SVOJU gorčinu. U jednih je kao kad se na čas, iz zatišja, hirovitim povjetarcem uzbiba na suncu površina gorskog jezera, sva u čarovitom sjaju, da te zanese bojama spektra što se sad s talasićima u krugu šire, i nestaju. U drugih je kao neizvjesnost i tjeskoba pred ugaslim vulkanom. Proboravio sam, dakle, neko vrijeme s ljudima koji su još vidjeli Herzla i, većinom kao studenti, cionistički radili metodama što su već davno pale u zaborav. A ima i takvih koji uporno šute. S nepravom i iz bolećive čednosti na koju će, po prirodnom zakonu, morati da nadođe reakcija. Mnogi od prvoboraca cionske misli kod nas, nehatni, ne znaju danas ni najznačajnijih datuma koji, stvarno, omeđuju naše epohe. Kod nekolicine naišao sam na dokaze punog razumijevanja. očinske i prijateljske susretljivosti, ljubežljivosti koja me je duboko dirnula
9