Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

BASJA (tiho): Itele? Jesi li čula? Ko je taj čovjek? Reci.

JTELE: To je nepoznati neki stranac. Došao je predvečer ı zatražio konačište. Neki pobožni Židov. Iz daleke zemlje. Znam li ja, odakle?! Imala sam smilovanja... pa da, ovakvo nevrijeme... čovjek ima mekano srce... pa da! Ah...! (Stanka. Bura, hia, molitva strancd, suve to zvuči pridušeno ı muhlo.)

JTTELE (očajno): Ne znam. Ne znam što će to iz nas biti! Ova bura, oh... već pet dana lijeva ta strašna kiša. Oj vej, što to sve biva!

MđAJIM: Što to sve biva? Srdžba prirodnih elemenata! To! Osveta čovje-

čanstvu!! ITELE: Da, ti i tvoje misli crne su kao ova tmina... i nikada od tebe kakva svijetla i dobra riječ. Kakva utješna riječl... (Iza stanhe.) Basja,

treba zapaliti svijeće. Erev šabes! Tamo na stolu su svijeće! Skoro će doći Mendel, pa da bude malo svijetla u kući. Ja se tako bojim tmine! Ah!

BASJA (donese dvije svijeće, a Ttele ih bostavi u dva srebrna svijećnjakha 1

mrmlja boluglasno blagoslov): ...ašer kidšonu bemicvojsov vecivonu lehadlik ner šel šabos!

BASJA:

ŽIDOU:

HAJIM (demonstrativno okreće leđa i žut.) (Soba Je slabo rasvijetljena. Oani hiša, oluja i bura.)

BASJA: No eto, Itele! Sada imamo svijetla, mnogo svijetla! Kako je to lijepo! Doći će skoro Mendel, pa ćemo biti na okupu. (Syjetno.) A Hanele? Već mjesec dana što je ptičica izletjela iz očinskog kaveza. I ja sam tako letjela. Ah, gdje je to! Nikad više! Ah...!

ITELE: Ova dva srebrna svijećnjaka poklonio nam je mahuten. Mahuten Jehiel je anđeo od čovjeka. On ima srca. Da. Srca. Ove srebrnine jedino su u kući, što je od vrijednosti i što baca svijetli tračak u ovu našu vječitu tminu! Što čovjek može imati od svog života, osim malo sunca, malo svježega svijetla! (Crmljavina ı urlanje vjetra.)

ŽIDOO (patetično, pridušeno, u tonu molitve): Da, da, ko razumije smisao Života, njegovo određenje, njemu je cijeli život jedno veliko, sjajno sunce. Da, sunce! Ali čovječanstvo ne razumije Život, ı zato mu Je on uvijek crn i mračan. (Xastavlja molitvu u istom batetičnom tonu.)

ITELE (prostire na stol crven ishrban stolnjah, donese nehohiho dubohih !anjura i komad crnoga hljeba. i bohrije ga žutom salvetom.) Kad bih imala novi bijeli stolnjak i svježi barhes s makom, to bi bilo sasvim nešto drugo. Ah, gdje su vremena kada smo jeli bijeli barhes sa hladnim ispečenim ribama! Gdje je to! Ah Bože Svemogući! (Oyetar urla.)

BASJA (zaposlena oko lonaca): Ja se još dobro sjećam kakc su se slavili moji svatovi u Fiškeovoj kući. Da, sjećam se kao da je jučer bilo. Ja

Omen!