Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

sam imala na sebi crvenu svilenu opravu, a Baruh crni, ispeglani kaftan. Znam, pozvano je bilo preko trideset šnorera, a jelo se iz zlatnih tanjura. Eh, to je bilo slavlje! I psi pred vratima žderali su piletine s kuglufom i pili mlijeka ı vina. Ah, ah, čovjeku se ježi kosa kada misli na to! To su bila vremena! Vremena! (Smije 56 hho.)

77 ELE (odrješito ali slabo, ženski): Ja velim samo jedno! Život kreće uvijek, na gore. Na gore! Jednog će nas dana progutati ždrijelo osvete Božje! Ja to znam, vidjećete! Ah! (Pauza.)

bBASJA4 (monotono): Kiša ı samo kiša! Čuješ li kako bura vani fićuka. Poznam ja tu melodiju. Hoćeš li da ti je otpjevam? A mukli udarci, to su... to su bubnjevi oluje. Ja to znam: priroda bijesni, pjeva i viče! Tako ı moj Baruh! Ali, što to ima da znači? Što?

HAJIM: Ljudi se guše od obijesti! (S nečim nadmoćnim tonom.) 1 cijeli se život guši u nekakvoj prljavoj ı nesavjesnoj obijesti i mahnitom ludilu. A nema ništa na tom svijetu, što bi ljudstvo moglo obratiti od tog luđačkog nagona. ,

ŽIDOU: Tako govore oni kojima nije usađena klica za ljepotu i vjeru. Tako govore oni koji ne znaju da će doći čas kada će ljudi spoznati smisao života ı savršenstvo Božje!

HA JIM (polemičhi): Ja vam velim da je to sve prazna i dosadna riječ. Samo mrtve riječi! Svi smo mi sitni ı slabi ljudi, igračka neizmjernih i nedokučivih prirodnih elemenata i nema tu ništa o kakvom vjerovanju ili o kakvom životnom određenju. Eto, oluja što vani urla i traži svoje žrtve, u nju mora da vjerujemo, jer ona je sve! Jest. I vidjećete, svi ćete vidjeti, ta će nas oluja progutati, još danas, još sada... i tu neće pomoći nikakvo vjerovanje. Neće!

ŽIDOO (uvjerljivo i batetično): Bog znade što čini! I sve ima svoj smisao i svoje značenje! I nevolje, koje nas u životu snađu, za nas su veliko dobro. A svi oni, koji se u zlu i nevolji boje i kude Vječnoga, svi ti griješe protiv pouzdanja u Boga! Car umocojk mecouni, micvoseho šaašuo! (Oam oluja Hićuka ı Mida bljušti bez prestanha snažno i žestoko.)

ŽIDOO (tiho i bobožno): Gori jedno svijetlo usred velike tmine. Kao kap u okeanu. Jedan maleni tračak sunca i smiješka. To je vjerovanje, duboko vjerovanje! U spas! Spasenje! Osjećaj, priznanje, pouzdanje! To! A ne poricanje samog sebe i svega zbivanja! Ne!

BASJA (bojažijivo): Jesi li čula, Itele, što taj čovjek govori. Jesi li čula?! Ja ga se bojim, on je sličan... sličan... oj, vej, oprosti mi, Bože!

(Sve do ovog momenta, štimung je na scemi bridušen i tajanstven. a ovu bridušenu tajnovitost Još pojačava nevrijeme. Od sada postaje situacija reahističnija, nervozna, panična ı desbperatna i sve lo hlima-