Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

MENDEL (sabramje, ali još wvijeh desperatno.) Da, nesreća za nas, za nas! Ona nije više naša! Nije više naša!! Itele, ona nije više naše dijete... (U blaču) Ona je... bludnica! To! Oh! (Plače grčevito ı užasnuto.) Što smo doživjeli! Hanele nije više naša! Ona Je bludnica! Ona trguje... svojim tijelom! Oh, oh! Hanele!!

TI ELE (je hod riječi »bludnica« histerično hrikbnula i zapala u grčevith blač.)

BASJA (gleda abatično ı umobolno hao da Je razumjela mijedne riječi, ali or da se nešto dogodilo.)

MENDEL (više za sebe, nervozno): O) svemogući Bože, što si učinio! Jučer sam sve doznao. Doputovao sam kolima u grad da istovarim drva kod trgovca Petrova, pa sam onda pošao i do Šmulika da vidim kako 161 što radi. Pa da, jedinica golubica! Kako i ne bih! Pokucam na vrata 1 eto njega, Šmulika. Bio je mrk i odmah sam znao da nešto nije u redu. Zapitam ga što je, gdje je ona, a on Je drhtao kao šiba na vodi i izderao se na mene bijesno i surovo: Marš napolje, pijanduro kočijaška! — Jesi li čula, Itele, ja sam pijandura kočijaška! Oh, oh! Marš iz moje kuće! Tvoja je Hanele umrla za mene! Ona me je prevarila s vojnicima! Ona je prodala svoje tijelo vojnicima! Ona je bludnica prokleta!... Tako se na mene izderao i zalupio vratima. Ja sam se uhvatio za glavu i osjetio sam da to nije moja glava, već olovna neka kugla, teška i znojna, i nisam mogao da vjerujem da je Hanele to zaista učinila. Hodao sam okolo kao pijan; neki su mi ljudi pričali da je Hanele zaista prevarila Šmulika, i ja sam od stida i od prevelike boli teturao i lutao po strahovitoj kiši i po najvećem blatu, i eto me, tu sam, došao sam, evo, sad ste čuli, čuli ste, Ja sam pijandura kočijaška, hahaha, a moja je kći prodala svoje tijelo vojnicima. Hahaha! T ja još živim i svijet je Još čitav, oh, oh, zašto, zašto, Bože, Bože!!! (Mendel završava svoj monolog bolno, desbperatno, sa suzama vw očima.)

HAJIM (hoji je dosada demonstrationo Šutio, cimčhi): »Bog made što čini! I sve ima svoj smisao i svoje značenje! Da! I nevolje koje nas u životu snađu i te su za nas veliko dobro!« Eto vam mudre te riječi, i molite se Bogu da vam pomogne, i nemojte tu suze roniti i čupati kosu, jer to je »grijeh protiv pouzdanja u Boga!«

MENDEL: Da, svaka je tvoja riječ sol na otvorene rane! Kao kakvo pseto tu vrebaš ı čekaš da možeš koga ugristi! To si ti! To Jedino znaš ı ništa više! Da! Lijepa si ti nada, lijepa! Pfuj! Da! Oh!

TITELE (se guši u suzama): Oh, ja to neću preživjeti, to se ne može preživjeti, to se zaista ne može preživjeti! Oh, Hanele, što si učinila, kako si mogla, oh, oh...!

BASJA: Čemu to?! Zašto?! Rekao je dobri Židov: Doći će pomoć od Vječnoga! Ja to vjerujem. Ona će se vratiti na pravi put, Jest. I opet će sve biti dobro. Bog uvijek pomaže. Dobro Je rekao dobri Židov! TI Ba-

72