Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ıijce obrađeno samo židovsko pitanje, Jer se nećemo ı ne možemo da namećemo za sudije, proroke ili učitelje tamo gdje nas ne zovu. Pa ako su ti zahljučci rezultat općenih zapažanja, biva to zato, Jer Je ı židoystvo nerazrješivo uklopljeno u cjelinu ı jer nas samo onaj put može izvesti Iz idejne zbrke, koji nas vodi prema boljemu životu uopće, u svim životnim sierama, prema zadovoljenju svih naših interesa, biologijsko materijalnih i duhovnih, osjećajnih ı mozgovnih, židovskih i općeno ljudskih.

II

Sadašnja je kriza svjetska ı općenita: zahvatila je čitav svijet ı sva područja ljudskoga života, jer nije samo posljedica časovite slabe Ronjuniture, nastale iz slučajnih prirodnih nepogoda ili zbog privremene hiperprodukcije u kojoj privrednoj grani, nego je hrwza čilavoga današnjegca sislena S9roduhcije ı honzumcije.

Svijet je u svom gospodarskom razvitku prošao najprije stacionarnu epohu awiarhijshoga gospodarstva, u kojoj je čovjek u svome kućanstvu proizvodio sve što je trebao za svoj primitiyni život: produkcija i konzumcija bile su posve vezane u istom licu ı porodici. Poslije, u epohi naturalne izmjene dobara, mijenjao je suvišak svojih proizvoda za produkte drugih kućanstava; produkcija i konzumcija nisu više potpuno povezane, ali su ispočetka bile ravnopravne, ı svako je sam odlučivao hoće li nešta mijenjati ili neće. No naskoro je nestalo ravnopravnosti: v{qs7dci zemljiš}g bili su daleko nadmoćni beskućnicima, i što je gušće bivalo stanovništvo koje države, to je bilo manje zemljoposjednika, razvitkom /aftifwndiya ili poslije feudalizma, a to više beskućnika, to je veći jaz zjapio između zep{/obosjedniha zajedno s njihovim izdancima vitezovima, svećenicima, ČinoVDIcima i beshkućnika, »neslobodnih« kmetova, robova. Nastajao je između njih sfalež građana, obrtnika, isprva zavisan od milosti gospara, ali poslije, razvitkom novčarstva, trgovine i veleobrta, iz kojih nastadoše velemdustrije i velebanke, moćan PomnPburenmt zemljoposjedu ı najzad pravi gospodar čitave narodne privrede.

Iza epoha stacionarne autarkije i polupokreinoga naturialnoz ZOSpodarstva, koje su morale propasti, jer više nisu mogle udovoljiti porastu Životnih potreba, došla je epoha i suviše pokretnoga, žustroga ı promećurnoga Rhapitalizma koji je usavršavanjem tehnike, iznalaženjem novih sirovina, iskorišćivanjem različitih izuma omogućio daleko savršeniju prolzvodnju, i time mnogo svestranije zadovoljenje čovječjih potreba. No budući da cilj kapitalizma nije produktivnost nego remfabilmosć, jer mu nije težnja da udovolji životnim potrebama što većega broja ljudi nego da kapital donese šfo veće hamate, ı jer u njegovu središtu nije čovjek nego chumulacija habitala, to se onaj jaz iz kasnoga naturalnolatifundijskog vospodarstva još više produbio. U ovoj epohi vlasmi# Rhapitala (zemlje, strojeva, zgrade, ili apstraktno: novaca) wnajmljuje radnu snagu onih ljudi

100