Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije
koji nemaju ništa osim mišića ili umnih sila pa proizvodi robu za prodaju plaćajući uvijek manje nadnice nego Što traži i dobiva, u normalnim prilikama, za proizvod, dok Zonzumenti. koliko ne mogu sami svojinom kapitala da budu producenti i da u svojoj grani iskorišćivaju tuđu radnu snagu, moraju da plaćaju za sredstva zadovoljenja svojih životnih potreba onu cijenu koja je rezultat ili volje samoga producenta-monopoliste ili medusobne konkurencije različitih producenata. Sad se produkcija i konzumcija potpuno rastaju. Budući da producentu kapitalisti nije važno da njegovi proizvodi zadovoljavaju životne potrebe konzumenata nego da mu donesu profića, to producira i luksusnu ili čak pogubnu robu dok milijuni ljudi nemaju ni onoga što je najpotrebnije. Posljedica je mes&lad ımeđu brodukhcije i honzumcije, koji donosi sveđ iznova honjunhturne hriže, simptome činjenice da kapitalizam kakav jest nije uspio razumno riješiti odnos između proizvodnje i potrošnje, t]. osigurati Prqved?o? razdiobomi maksimalno proizvedenih dobara opshrbu što većega broja ljudi; a to je jedini /riferij za životnu sposobnost gosbodarshog sistema.
Kako potrošačke mase ne mogu da zadovolje svoje potrebe, jer nemaju sredstava, a kako kapital traži sve veću prodaju proizvedene robe, jer inače ne nosi kamata, to je nastala, dotad nepoznata, Pom&uremciJa poiedinih producenata i trgovaca. »Ko je jači, taj kvačil« Srećniji, sposobniji, bogatiji slabio je sve ostale drugove u svojoj struci. Njegovo je poduzeće cvalo, druga su morala da životare ili da uginu. Na koncu su njegovi nekadašnji drugovi bili srećni, ako su našli koje novo zvanje — ili namještenje u njegovu poduzeću.
Krupnije su ribe gutale sitnije, rasle sve više ı više — ı Jednog dana vidjele da je ribica nestalo, jer su sve progutane, ı da u burnom moru pliva Još samo nekoliko najkrupnijih kitova. Sve što Živi, mora da raste, ili cla nazaduje ı najzad propane. Kitovi su morali okušati sreću u borbi, ier ni za jednoga od njih nije bilo drugoga izbora: ili progutati drugove i nastaviti rastenje ili biti od njih progutan — Jer na mir, to Jest na polazanu smrt neće nikad nijedno živo biće dragovoljno pristati. Ali misu ipak kitovi bili jedina živa bića, tako su oni jedini plivali: u njihovim je utrobama vrvilo preobilje poluzgnječenih, poluzagušenih ali još uvijek živih ribica koje su samo čekale čas da iskoče iz njihovih trbušina u slobodu. Jedne su nastojale da se što više ugoje u utrobi hraneći se otpacima, jer su vjetovale da će sporo ali sigurno izrasti toliko, te će se kit sam od sebe raspasti; a druge su govorile da treba činiti što više buna u utrobi, izmarati kilove neka sve više gnječe ı guše ribice, a naročito u času međusobnoga klanja golemih proždrljivaca, jer će samo tako ribice početi da iznutra grizu sitnim ali oštrim zubićima kitovsku utrobu, pa će u snažnom zamahu razgristi svoj zatvor. A kitovi su upirali sile, čas da odgrizu koji komad sa svojih drugova, čas da svojim ribicama otupe zubiće, čas da uklone probavne
teškoće u svojoj utrobi. OC.
101 / i