Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

MARTIN BUBER: IZ ŽIVOTA RABI JISRAELA KOSNIGKOGA

1z hnjige »Der Grosse Maggid und seine Nachfolge« BOLEST TI JAKOST

Jisrael, magid iz Kosnica, koga rodiše njegovi roditelji u svojoj visokoj starosti kako je prorekao Baal Šem, bio je bolestan od malih nogu. Njegovo je tijelo bilo poput suhe grane ı tako mršavo, da su se liječnici čudili kako može da živi. Ležao je ponajviše na svojoj počivaljci, omotan zečjim kožama. Kad bi ustao, morao je da obuče papuče, obložene medvjeđim krznom, da uzmogne stajati, Jer njegove noge nisu podnosile cipela. U sinagogu bi ga vozili na počivaljci. Ali čim je na pragu izrekao: »Kako je strašno i snažno ovo mjesto«, tada se promijenio. Ponedjeljkom i četvrtkom, u dane kad se čita Sveto pismo, prolazio je u talitu ı tefilinu, sa svitkom Tore u ruci, tako lako između dva reda klupa, da su ga služnici sa sviječama, s lijeve ı desne strane, Jedva mogli da slijede, poklonio se pokretom plesnog koraka pred svetom škrinjom u koju je stavio svitak, učinio Još Jedan plesni korak prema stoliću na kojem Je stajala Menora ı stavio u nju svijeće. Onda le izgovorio svojim običajnim slabim glasom prve riječi molitve, ali glas je postajao Jači svakom riječi dogod nije zanio srca svih nazočnih. Kad su sa poslije molitve služnici vozili kući na počivaljci, bio je blijed kao onaj koji umire, a njegovo Je bljedilo svijetlilo. Zato se o njemu reklo da njegovo ajelo svijetli poput tisuću duša.

Kad je jednoć bio pozvan na svečanost obrezivanja ı htie da se popne na kola, priskočilo je nekoliko ljudi da mu pomognu ma kola. »Luđaci«, reče im, »što će mi vaša snaga? Ta rečeno je: ,Koji Boga čekaju, zamijeniće snagu. Zamijeniću svoju snagu s Bogom; u njega je dosta snage.« I skoči na kola.

KAPUT

Štogod je Jisrael iz Kosnica govorio, zvučilo je kao da se moli, ali mnogo tiše ı slabije.

Volio je da pjevucka poslovice ı stihove poljskih seljaka. Poslije jedne purimske gozbe, koju je proslavio velikim veseljem, reče: »Dobro veli narod:

.1 kod plesa ı kod gozbe bez kaputa ti se ludo proveseli, draga dušo!

Ali kako je čudesan kaput tijelo!«

I Bogu se katkad obraćao poljski. Kad je bio sam, katkad bi ga čuli gdje kaže: »Moj kohanku!«, to znači: moj najmiliji.

144