Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

MOLITVA

Jisrael iz Kosnica govoraše Bogu: »Gospodaru svijeta, molim te da oslobodiš Jisrael. A ako nećeš, onda oslobodi gojim!«

DRUGA MOLITVA

Magid iz Kosnica reče: »Stojim pred tobom, Bože, poput glasnika ı čekam, kuda ćeš me poslati.«

PREZRENA

Neka se žena plačući potuži magidu iz Kosnica da se njezin muž od nje odvratio i da ju je nazvao ružnom. »Pa možda si ti uistinu ružna?« reče rabi Jisrael. »Rebe«, poviče žena, »nisam li mu bila pod hupom lijepa ı umiljata? Zašto sam sada postala crna?« Tada magid uzdrhta po čitavom tijelu: jedva je utješio ženu i uvjerio Je da će se moliti Bogu neka Joj opet obrati srce njezina muža. Kad je otišla, kaza Bogu: »Spomeni se ove Ženč, Gospodaru svijeta, i sjeti se Jisraela! Kad se Jisrael na Sinaju zavjetovao: “Hoćemo da izvršimo i da začujemo”, a ti si ga odabro ı sebi privjenčao, nije li ti bio lijep i umiljat? A zašto je sada postao crn?«

POKORA

Kosničkome je magidu došao jednoć čovjek koji je za pokoru nosio vreću na golu tijelu i uvijek postio od subote do subote. Magid mu reće: »Misliš li da te se zao nagon kloni! On te bocka i u vreći! Još bolje čini onaj koji samo hini da posti od subote do subote, a u potaji svakoga dana pojede nekoliko zalogaja: taj vara samo druge, ali ti si sam sebi varka ı obmana.«

JEDNIM POGLEDOM

Mladi Cvi Elimeleh jednoć je čuo kako je kod trećega subotnjeg obroka govorio njegov učitelj rabi Mendel iz Rimanova: »Ko je suvremenik magida iz Kosnica, a ne pobrine se da vidi njegovo lice, neće biti dostojan, kad dođe Mašijah, da gleda njegovo lice.« Jedva donesoše svjetiljku na stol, oprosti se Cvi Elimeleh od rabija, uze štap u ruke a torbu na leđa i iđaše danju ı noću, tako reći bez odmora, u Kosnic; jer: ko zna neće li Mašijah doći još ove sedmice? Došavši u Kosnic, pođe ravno u magidovu učionicu, ne odloživši u kakvoj gostionici štap i torbu; jer: ko zma neće li Mašijah doći još ovoga sata? Uputiše ga u malenu sobu. Tu je stajalo mnogo ljudi oko magidove počivaljke. Cvi Elimeleh nasloni se na zid, podboči se jednom rukom o štap a drugom o čovjeka koji Je stajao pred njim, podiže se i pogleda u lice magidovo. »Jednim pogledom«, reče sam sebi »stiće se drugi svljet«.

145