Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

BORBA ZA SLOBODU

PUT ŽIDOVSKOG. RADNIKA U EREC JISRAELU

iz knjige »MESILA«. Izdanje Vaadat hatarbuta Opće radničke židovske organizacije u Palestini, Jerusalem 1924.

Ovi sastavci nisu priče o ratovima gdje se bore narodi, gdje čovjek stoji protiv čovjeka, zadojen mržnjom ı žedan prolijevanja krvi, niti nam pričaju o junacima koji su smrću na bojnom polju završili svoju zadaću. Ljudi su tu koji su svojim vlastitim Životom u radu, stvaranjem, htjeli ostvariti ideale koji treba da pridonesu potpunom nacionalnom ı socijalnom oslobođenju židovskog naroda. Tri su im glavna elementa bila temeljem njihova rada: narod, zemlja ı stvaranje. Sredstva postignuću toga osnovnoga treba da im pruža svakodnevni, kontinuirani rad. — Da, ı oni su se borih! Ali protiv čega”? Protiv neznanja u okolini, u židovskom narodu ı van njega, protiv parazitstva u sebi samima ı u narodu, protiv filistarstva ı okorjelosti.

Jasno Je prema tome da tu nemamo pred sobom literaturu u običajnom smislu riječi, već obični ı vjernmi izražaj njihove dnevne borbe. A u tom leži snaga ovih nekoliko priča. Nije, možda, ovdje namjera iznijeti nešta romantična o životu Jemenaca u dijaspori, već stvarni prikaz života jednoga dijela židovstva ı način kako je Erec Jisrael udahnuo nov život u zamrle duše. Neka, dakle, ovih nekoliko prikaza pojača vezivanje naše omladine s materijalnim ı duhovnim stvaranjem u zemlji.

>

Petah Tikva 1

Svaki Židov koji dođe u Petah Tikvu mnogo će se veseliti, videći koloniju s tolikim mnoštvom Židova. A naročito će se cbradovati, što Je ovdje sakupljeno bogatstvo poljoprivrednih dobara veliko u relaciji prema ostal:m kolonijama. Ali, svaki ko prođe uskim ulicama Pitah Tikve, ko vidi kuće. stisnute jednu uz drugu, dvorišta ı ulice pune smeća : blata, a posvuda čuje zvukove jidiša — moći će pomisliti, na prvi pogled, da se nalazi u litavskom gradiću. No stotine Arapa, koji ispunjaju vrtove, vinograde, staje i dvorišta, ubrzo će potsjetiti gosta ı dovesti mu na pamet da se nalazi u Palestini.

U Petah Tikvi većinom radi 1000 do 1500 Arapa, a među njima dvanaest do trinaest »minjanim«, židovskih radnika. Ne samo to: često imade vrlo mnogo posla, a mase Arapa lakoćom nalaze zaposlenja, — dok imade nezaposlenih židovskih radnika. Isto je tako vrijedno naglasiti različit odnos kolonista prema židovskom radniku ı prema arapskom radniku: ako židovski radnik, jedan ili nekolicina, ne učine nešto po volji kolonista ili ga razljute,

190