Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

svima javna tajna da je židovska kolonizacija u Erecu više arapska nego li židovska. Židovski rad u Žžidovskim naseljima — rad seljaka zajedno sa radnicima — odnosi se prema arapskom radu kao 60 prema 40. A nije miti to tajna da se u nekim kolonijama od godine do godine ı povećava bro; arapskih porodica koje su stalno naseljene u njima. Imade kolonija gdje stalno naseljene arapske porodice premašuju broj židovskih porodica!

Radničko pitanje dovodi sada židovsku kolonizaciju u Palestini u tjesnac. To je bit kolonizacionog pitanja: biti ih prestati?

Ako čitav naš jišuv na grudi prehranjuje jednog Židova a sedam Arapa, ako svaka nova kolonija, koju mi gradimo i svaka gruda zemlje koju kupimo obogaćuje jedmo desetak arapskih porodica — čemu onda sav naš rad? Imade ljudi koji još uvijek ne shyaćaju težinu toga pitanja. »Osvojenje svih radnih grana u Erecu pomoću židovskih ruku« prema njihovom je mišljenju klasni interes radnika. Ne! Nije to samo interes radnika. To je u interesu svih, koji sanjaju o obnovi Ciona!

Put u Jemen 1

Putovanje se u Jemen zamislilo s ciljem da donese našoj braći, sinovima Jisraela, vijest iz Palestine, vijest obnove zemlje i rada.

S mnogih smo uzroka došli, moji drugovi u Erecu koji su me poslali na put i ja, do odluke da izvanji izgled ovog poslanstva bude prilagođen zemlji u koju idem. Već sam se u Jali počeo da bavim pitanjem odjeće, ali potpuno rješenje nalazio sam tek postepeno, pomalo u Adenu, a pomalo u samom Jemenu.

Oko 9 nedjelje radio sam u Adenu. Na 12 teveta pođoh na put. Uzani i tamni klanac, osvijetljen osamljenim malim laternama, usječen je u brdu, koje zaokružuje grad, a proteže se oko pola kilometra uz put koji vodi u zem-

lju. Onda pođoh.

Četiri sam mjeseca obilazio zemlju Jemen. Jašeći na magarcu, kojeg sam kupio na početku puta, praćen Židovima - urođenicima, prolazio sam zemljom, iz sela u selo, iz grada u grad. Posjetio sam ove gradove: Cala, Kaataba, Taez, Mavija, Drah, Ib, Sede, Jerim, Dmar, Gana, Amruan, ı veliki broj sela — oko četrdeset mjesta.

U svakom mjestu, kamo sam došao među Židove, okupili bi se oko raene, — u velikom i malom broju — pa sam s njima razgovarao o rec Jisraelu, o novo sagrađenim kolonijama, o narodnom pokretu židovskog naroda. Oni su slušali moje riječi osjećajem radosti, a katkad bijahu ushićerı te zapadoše u neku ekstazu. Pitali su me: Kako je Kotel hamaaravi? Kako grob Rabi Šimon Ben Johaja? Kako grob pramajke Rahele? Umjesto odgovora rekao bih im: Zašto pitate za grobove ı za mrtvo kamenje? Zamoliše me

193