Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Zaustayi me Jedan drug. Vraćao se s drugog radnog mjesta. Spazio me, dostigao ı potapšao po ramenu. Silno radostan pokaza mi prsten Što ga je držao u ruci ı poviče:

Zamotaću ga u papir i staviti u posebnu kutijicu, ı neka mi bude uz srce privezan kao uspomena! Ovaj sam prsten dobio kao naplatu za svoj rad, moja prva plaća u Erec Jisraelu!

Nasmijao se ı pošao, Jer Je htio da dostigne drugove koji su odmakli

od nas. I ja produljih svoje korake da stignem četu. Izdaleka Je brujila pjesma. »Hušu, ahim, hušu!l« — A srca poskakuju ı jačaju se, kao Jedno, a

obrazi se žare, plamte.

»Baarec hakruva mišilton haezroa.« Stigoh do njih. Išli smo u redu, dva po dva. Usput nam se pridružiše Još radnici, a pjesma se pojača.

Susretasmo seljake. Neki promijeniše lica, a neki su od njih mimo slušali. Kola natovarena plugovima ı drljačama vraćahu se s polja ı prođoše pored nas. Arapski kočijaši zaustavljahu se po koji čas da nas gledaju.

Eto. to su ulice kolonije. Pjesma ne prestade. Iz jedne kuće iziđoše na terasu radnici koji onoga dana nisu radili: dočekaše nas pjesmom. Pjesma se susrela s pjesmom: ı sjedine se u jednu.

<

Pismo iz Erec Jisraela

||

Lijepa je ovdje priroda ı čudesna — govorim o naseljima Judeje, al: u toj ljepoti kao da nečega nema, ili mi se čini kao da je nešto odviše lijepo. Moje oko nije vično na perspektivu kakva je ovdje: uzduh jc proziran ı jasan, pa daleku stvar vidiš neposredno blizu, bez ikakvog postepenog omjera kao u zbilji, i ova čudna Jjasnoća nije ugodna nenaviklu oku. Meni je tuđ ovaj nedostatak promjene, ova stalna vedrina bez oblak4, ovaj mir bez smetnje. Tuđa mi je ova teška tišina ı ozbiljna jednostavnost koje nam pričaju o velikoj svjetskoj ideji srca ı o velikoj svjetskoj tuzi duše. Ja se ovdje osjećam kao gost. No ja sam zadovoljan gost, gost drag i blizak, koji nije došao sam na časak — ali ipak — gost sam. Postati blizak ovoj prirodi, uživjeti se u njene običaje slobode — ne možeš sam. Osjećaš se kao u naručaju majke, silno pametne, velike krasote, obavite kraljevskim plaštem; ona te gleda kao ljubljena sina koji je prodan u ropstvo ı u njem odrastao; Vratio se eto potišten i ponižen, nema odgoje ni duhovnog napretka, zakržljao. — ona ga prepoznaje u svom velikom ı dubokom majčinskom srcu, a on nec može da Je prepozna.

2

Ako usporedimo naš narodni pokret s drugim nacionalnim pokretima, koji se ne nalaze u tako lošim prilikama kao naš, odmah će pasti u oči činjenica koja Je po nas zla: naš je pokret istrenut od grude, odlutao od zemlie

201