Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Nahmanides nije čovjek koji sve bez kritike odobrava. Ne može mu se nikako predbaciti slijepo pristajanje uz velike ljude. Svoje je stajalište u tom pravcu ocrtao u uvodu kritici Majmunijeve knjige zakona »Beler hamicvot«. »Uvijek će«, veli on, »biti moja zadaća štititi djela starih 2d svakog napadaja, a osobito Je to sada potrebno, kad broj cjepidlaka raste, da velikom galamom ruše divnu zgradu nauke. lako sam zaštitnik starih, neću da poput magarca nosim njihove knjige. Gdje bude potrebno, izreći ću bez obzira svoje uvjerenje ı neću svoju samostalnost zatajiti, ni izgubiti. Alko je nužno za razumijevanje nauke, neću imati obzira s ličnosti.« On je vatreni obožavalac Majmunija usprkos halahičnog načina izražavanja ı raspravljanja, i usprkos temeljnih razlika.

Njegova su tumačenja '"Talmuda držana neobično oštroumnima 1 O!!ginalnima. Nahmani nije bio sklon filozofiji svoga vremena, ali to ne znači, kako neki tvrde, da je nije poznavao. On, pače, gleda s omalovažavanjem mn: učenike ove nauke, jer se ı njima, kad se radi o čistoj spoznaji, nameću Sutninje i zagonetke koje nisu u stanju rijeŠiti. Nahmani se nije klonuo slobodnog istraživanja i ne zahtijeva slijepu vjeru, jer — kako on naglašuje — točnijii ispitivanjem vjerskih istina spoznajemo jasnije Božanstvo.

Nahmanides se razlikuje, na svoju prednost od Majmunija time da ne želi židovski narod unaprediti ni filozofskom odgojom, ni ukazivanjem na snagu misli nego mnogo više židovskom naziranju prirođenom etikom. Natmani je htio dati svom narodu zdrayu židovsku hranu bez gnostičkih mirodija. Što je za Majmunija bio kult misli, to je Nahmanidu bila religija osjećaja ı time se može uglavnom rastumačiti njegova sklonost židovskoj mističnoj predaji i Kabali. Nastojali smo ukratko prikazati toga čovjeka. Sad ćeme promotriti bitnu stranu njegova rada, njegovu oduševljenu ljubav ı rad ze. Brec Jisrael. Time su se istraživači mnogo bavili : tumačili da se on iselio u Palestinu silom prilika. A ipak je oduševljeno ljubio Palestinu kao ı srodni mu Jehuda Halevi. lako nije imao božanskog dara, da u pjesmama izreče svoj bol zbog sudbine Erec Jisraela, ipak u svoj čežnji nije za njim zaostajau. Nije stvorio ni tužaljke niti Cionide, ali je pisao pisma u kojima je poticac na rad za Erec Jisrael. U dubokoj starosti pokazao se čovjekom djela, ı zate živi narodu u sjećanju kao osnivač novog Jišuva u Palestini.

Još mnogo prije nego se iselio u Palestinu, nije propustio da upozori

'svoju braću na dužnosti prema zemlji. U jednom od svojih ranijih radova. u glosama Majmunijevoj »Sefer hamicvot«, u kojoj Je, kako je poznato, izloženo 613 zapovijedi i zabrana, ubraja Nahmanides, u prolivnosti s Majmunijem, useobu u Palestinu u jednu od 613 zapovijedi religije. Četvrta |e zapovijed ove zbirke po Nahmanidu: zapovijeđeno nam je osvojiti Zemlju... Nećemo je prepustiti nikojem narodu, nećemo je ostaviti neobrađenu... A nije nam ni dopušteno iseliti se iz Palestine u koju drugu zemlju... Tako piše u Talmudu (Ketubot 110b): Ko napusti zemlju i naseli se u tuđini, kao da služi kumirima ... Zapovijed je to za budućnost, a vrijedi i Za vrijeme galuta.

206