JUS standardizacija
(Ovakovi propisi obično se odnose na priključne ormare, stubišne razdjelnike, obračunska mjerna mjesta i sl.).
Budući da se propisi o kojima je riječ obično u svojim zahtjevima razlikuju od službenih, na zakonu osnovanih propisa, time na teritoriju spomenutih ustanova dolazi do privilegiranja, odnosno diskriminiranja određenih proizvoda i proizvođača. Smatramo da su propisi ove vrste u suprotnosti sa Ustavom, jer se time narušava princip jedinstvenog, tržišta Jugoslavije.
Isto bi tako trebalo Zakonom onemogućiti da se isti učinak od strane spomenutih ustanova postigne putem tipizacije, kada ista sadrži elemente standardizacije, drukčije od zahtjeva službenih, na Zakonu osnovanih, standarda i propisa, što nije rijedak slučaj. Poznato je da je na inicijativu ondašnje Savezne komisije za standardizaciju (sadašnjeg Saveznog zavoda) 1953. godine osnovan Jugoslavenski elektrotehnički komitet (JEK), kao nacionalni organ međunarodne organizacije IEC i CEE. Zadatak ovog Komiteta je, kao što je poznato, saradnja na donošenju međunarodnih preporuka i specifikacija iz oblasti elektrotehnike kao i saradnja sa Jugoslavenskim zavođom za standardizaciju na donošenju nacionalnih standarda i propisa.
U JEK-u je učlanjeno 90 proizvodnih poduzeća, naučnih i drugih ustanova iz svih republika, čiji predstavnici učestvuju u radu u 77 Tehničkih odbora IEC i CEE za razna područja elektrotehnike. Mišljenja smo da su spomenuti Tehnički odbori obavljali svoj zadatak na zadovoljavajući način i da su stručnjaci koji u tim odborima rade na obradi međunarodnih dokumenata iz područja standardizacije kao i na obradi domaćih standarda i propisa iz područja elektrotehnike, stekli kroz dugi niz godina
243
potreban stručni nivo i iskustvo. Stoga predlažemo da ovaj mehanizam novim Zakonom bude i nadalje priznat kao jeđan od glavnih kreatora jugoslovenskih standarda i propisa sa područja elektrotehnike. Ovo ističemo radi toga što, po našem mišljenju, postoji latentan nesporazum između Jugoslavenskog elektrotehničkog komiteta i Saveza mašinskih i elektrotehničkih inženjera i tehničara Jugoslavije, u tome, što je »pozvan« da kreira i donosi standarde i propise sa područja elektrotehnike. Naime, koliko smo razabrali iz niza savjetovanja i ličnih kontakata, SMEITU, neki istaknuti predstavnici Saveza smatraju da su oni pozvani da čak donose elektrotehničke propise po uzoru na VDE, iako su komisije SMEITJ-E koje su do sada radile na propisima bile formirane ad hoc i nisu bile gotovo ni u kakvoJ vezi sa radom na međunarodnom području. Pošto je Jugoslavija članica međunarodne organizacije IEC, i CEE, aktivno učestvuje u donošenju međunarodnih preporuka i u načelu ih usvaja, rad na donošenju Jugoslavenskih standarda i propisa ne bi se smio odvijati izvan i mimo rada na međunarodnom planu, a koji se odvija putem Tehničkih odbora JEK-a. Budući da je JEK, kolektivno, kao i većina stručnjaka koji rade u Tehničkim odborima, pojedinačno, učlanjeno u SMEITJ, smatramo da je moguće riješiti ovo pitanje podvojenosti u radu i stavovima i ostvariti neku tješnju suradnju zalaganjem rukovodstva obje ove organizacije, u čemu bi Savezni zavod za standardizaciju kao osnivač JEK-a mogao pružiti dobre usluge.
Ako ne bi išlo na ncki drugi način, mogao bi se čak JEK proglasiti stručnim organom SMEITJ-a za rad na propisima i standardizaciji.
U svakom slučaju podvojenosti u tom radu, po našem mišljenju, ne smije biti, jer je štetan učinak takvog rada u prošlosti vrlo očit.«