JUS standardizacija

242

radu, tehničkih propisa i jugoslavenskih standarda dužni uskladiti te propise ako se odnose na istu materiju«, u čl. 26. Pravilnika o sredstvima osobne zaštite na radu i o osobnoj zaštitnoj opremi (»SI. list SFRJ« br. 35/69) propisana je sasvim suprotna norma onoj koja je prethodno propisana u JUS-u Z.B1.350. — toč. 6.3. Zapravo, u praksi našeg Instituta koji je u postupku predviđenom u spom. čl. 39. i 40. OZZR-a dao prednost pravilima struke, odnosno pridržavao se odredaba dotičnog JUS-a, takvim i sličnim normativnim razlikama koje umnogome proizlaze iz dezintegriranosti organa nadležnih za normiranje te — kako se i u samom čl. 53. OZZR-a navodi, »iste materijee — 7pričinjaju znatne poteškoće ne samo proizvođačima i uvoznicima, nego i ustanovama za unapređivanje zaštite na radu koje su prema tome zakonu i republičkim propisima dužne izdavati odgovarajuće javne isprave o stručnom nalazu (ateste, odnosno ocjene da odnosno zaštitno sredstvo »odgovara jugoslavenskim propisima o zaštiti na radu, odnosno Jugoslovenskim standardima«), a koji su — kako se vidi iz navedenog primjera — međusobno sasvim suprotni.

Načela i definicije, ukoliko se ograniče samo na užu, ti. dosadašnju oblast standardizacije, mogli bi se formulirati na otprilike dosadašnji način, jer su u tome pogledu posve zadovoljavajuće formulacije i iz prvobitne Uredbe i iz sadašnjeg Zakona, pa bi ih bilo dovoljno upotpuniti uglavnom sa zahtjevima — kako je već navedeno u uvodnom dijelu Koncepta teza — »savremenog industrijskog društva«, odnosno, s novim zahtjevima u pogledu sigurnosti, zaštite na radu, zaštite čovjekove okoline i ostalim zahtjevima iz te kompleksne problematike.

Sto se tiče dokumenata, trebalo bi voditi računa o tome da Je 20. godišnje postojanje termina »JUS« — otprilike kao ISO, TEC, ILO i ostale skraćenice iz međunarodne standardizacije i reglementacije steklo svoju afirmaciju ne samo u našoj već i inozemnoj (multilateralnoj i bilateralnoj) praksi suradnje, razmjene robe, informacija itd., pa bi bilo potrebno pokloniti odgovarajuću pažnju i tim aspektima, koji su poslije protekla dva desetljeća poprimili i veću važnost od verbalne.

Osim toga, ukoliko bi eventualno bilo prihvaćeno i spajanje spomenute »iste materije« (standarda, tehničkih propisa i propisa o zaštiti na radu), moglo bi se uz »JUS« uvesti i druge, određenije slovne oznake (npr. »JUT« — za tehničke mjere odnosno propise, »JUSIG« — za norme s područja sigurnosti i sl.), a pri svemu tome smatramo relevantnim ono što se navodi i u ovoj toč. Koncepta teza — »korist cijelog društva« (optimalna ekonomičnost, funkcionalnost, osnovanost na provjerenim rezultatima znanosti, tehnike i prakse).

Među osnovne ciljeve standardizacije trebalo bi, po našem mišljenju, određenije navesti područja sigurnosti, t|. uključivo i zaštitu na radu, zaštitu čovjekove okoline i dr., pa u skladu s tim i kad se .adi o kataloškom iskazivanju uvesti te grupe kao posebne, odnosno ne svrstavati ih i nadalje među »ostale standarde«, iako će vjerovatno i ubuduće biti potrebno zadržati takvu rubriku u katalozima.

Naime, pod pojam »zaštite zdravlja« neki zdravstveni radnici su skloni da svrstavaju sva pitanja zaštite života i zdravlja ljudi, a da pri tome ne uvažavaju u dovoljnoj mjeri notornu činjenicu da se radi i o specifičnim zahtjevima zaštite na radu, koja je ne samo zdravstvena nego prvenstveno tehnička, odnosno fehnološka i socijalna kategorija, te da su optimalna rješenja dostupna uglavnom u fazi projektiranja objekata namijenjenih za radne prostorije, projektiranja tehnoloških procesa, konstrukciji i proizvodnji oruđa za rad i sredstava za zaštitu na

radu i da su to pretežno pitanja koja ıješavaju odgovarajući tehnički sti učnjaci, a zdravstveni radnici, psiholozi, sociolozi, pravnici i drugi znanstveni i stručni radnici te polidisciplinarne društvene djelatnosti (ergonomi i dr.) trebalo bi da se smatraju samo sudionicima kreiranja psihofizičkih i drugih zahtjeva u tome smislu, i to »usporedo s organiziranjem i unapređivanjem procesa proizvodnje, tehnološkog procesa i procesa rada uopće« (prema čl. 5. st. 3. OZZR-a).

Kao eklatantan primjer takvog jednostranog gledanja moglo bi se navesti koncipiranje nacrta noveliranog JUS-a »MDK-« (JUS Z.B0.001) kod kojeg se ni nakon višekratnih »završnih« ređakcija i aktivno angažiranje desetina tehničkih st,učnjaka u korigiranju prvobitnih i upoino branjenih vrijednosti za pojedine koncentracije odnosno supstance, samo djelomično uspjelo otkloniti neadekvatna rješenja, pa se predlaže određenije definiranje područja, i to bez obzira da li u sadržaju jednog ili više zakona, jer se to u kiajnjoj konzekvenci svodi u mnogome na pravnu tehniku.«

3.

»Smatramo da bi i standardi i tehnički propisi sa područja elektrotehnike trebali imati isto izvorište, a to Je po našem mišljenju Jugoslavenski zavod za standardizaciju u zajednici sa stalnim tijelima i tehničkim odborima, otvorenim prema bazi, dovoljno stručnim i u permanentnoj suradnji sa međunarodnim organizacijama CEE i TEC.

Zakon ne bi smio omogućiti da propise izđaju neke druge ustanove, ministarstva i sl. sa komisijama formiranim ad hoc. Ovo posljednje ne bi osiguralo da će rad biti obavljen na najbolji mogući način, da će takva komisija biti u toku sa najnovijim stanjem i tendencijama na području međunarodne standđardizacije, kao ni da će biti poštivani opće usvojeni principi, koji se protežu kroz sva područja.

Osim toga, kada se propis ili stanđarđ izrađi, komisija se obično rasformira, a može doći i do ukidanja ustanove koja je propis izdala, čime postaje praktički nemoguće standard ili propis đopunjavati i usaglašavati sa najnovijim stanjem tehnike, pa i staviti van snage ukoliko bi to bilo potrebno. Primjer takovog rada su »Tehnički propisi za izvođenje elektroenergetskih instalacija u zgrađama« izrađeni od jedne radne grupe na osnovu ugovora između Saveznog sekretarijata za industriju i trgovinu i SMEITTJ-a 1964. gođine, a ozvaničeni 1966. godine.

Propisi su rađeni na osnovu propisa VDE i njihovoj kvaliteti se ne bi imalo za ono vrijeme što prigovoriti. Međutim, od izrađe propisa do danas prošlo je gotovo 9 godina. Građevinska tehnologija se bitno izmijenila, uvedeno je niz novih instalacionih sistema prilagođenih novoj tehnologiji gradnje, VDE je izdao niz izmjena i dopuna, a naši Tehnički propisi o kojima je riječ, ostali su đoslovno isti kao i u momentu kada su nastali, te đanas predstavljaju anahronizam i smetnju za uvođenje suvremenih dostignuća tehnike. Na više stručnih savjetovanja Saveza mašinskih i elektrotehničkih inženiera i tehničara konstatirana je ta činjenica pa je čak ušla u službene zaključke da se isti propisi trebaju hitno mijenjati. Pored toga Propisi se nisu izmijenili, pa čak ne vidimo puta ni načina kako da se izmijene.

Zakonom bi trebalo onemogućiti izđavanje propisa od strane republičkih ili regionalnih ustanova kao što su poduzeća za distribuciju električne energije, PTT i slično, kao što je to danas praksa. Ovakovi propisi dođuše nemaju snagu zakona, već su, što više, protuzakoniti, ali su svejedno potrošači prisiljeni da ih primjenjuju i poštivaju, buđući da ista poduzeća time uslovljavaju davanje priključka i sl,