JUS standardizacija

Već samo jednostavno povezivanje po jednog od navedenih svojstava u skup svojstava — odrednica uređaja — daje ukupno najmanje nekoliko milijardi različitih kombinacija uređaja, koji se mogu pojaviti u tehničkoj praksi. Nemoguće je za svaku od njih pisati posebne odredbe, a nije moguće odmah reći ni koliki bi najmanji broj propisa bio dovoljan da obuhvati cjelokupno područje, niti kako bi trebalo izvršiti razgraničenje između njih. Za to treba najprije ispitati sve razloge i prigovore, sakupiti podatke o tome što je u svijetu već urađeno, prikupiti statističke podatke o učestalosti pojavljivanja pojedinih uređaja, te na osnovi toga utvrditi i područja koja trebaju obraditi pojedini propisi, broj propisa koje treba donijeti i koji će biti dovoljan, te prioritete, odnosno redoslijed uvođenja propisa u primjenu. Ovakav pristup se ne bi smio ograničiti samo na primjenu statističkih i srodnih metoda, već bi trebalo istražiti ı neke druge stvari, kao npr.:

— koliko bi se energije moglo nekontrolirano osloboditi u pojedinim slučajevima, a koliko bi se maksimalno smjelo dopustiti uz zadane uvjete sigurnosti;

— kakve se, i u kojim granicama, popratne Dpojave mogu tolerirati u pojedinim područjima, uz zadane uvjete sigurnosti;

— kakvi se materijali mogu i smiju primjenjivati, i kako se ponašanje čvrstoće materijala odražava na sigurnost u pojedinim uvjetima;

— kako se mijenja stupanj opasnosti ako se mijenja radna tvar u uređajima, itd.

Očito je da će u okviru takvog pristupa nedostajati jedinstven sustav kriterija za ocjenu opasnosti, za razlikovanje seizmičkih kemijskih, mehaničkih, ionizacijskih, električkih itd. opasnosti, pa će zacijelo doći do određenih zahvata ı u tom smjeru, Što bi pak omogućilo i određeno unificiranje sigurnosnih mjera u oblasti projektiranja, gradnje, pogona ıtd.

Kao četvrto, postavlja se pitanje kriterija za kompilaciju stranih propisa u naše. Već u radu na novim propisima za kotlovska postrojenja došao je do izražaja poseban položaj našeg tržišta u odnosu na svjetska, pa su morali biti korišteni zapadnonjemački, sovjetski, britanski, rumunjski, čehoslovački, istočnonjemački, talijanski, poljski i drugi propisi, a posebno preporuka koju je objavio ISO — Komitet TC 11. Nužno je bilo pritom paziti prvenstveno na cjelinu kotlovskog postrojenja, u kojoj nije moguće rješavati oblikovanje neovisno o tehnologiji, tehnologiju neovisno o materijalima, održavanje neovisno o uvjetima pogona, itd. Nije se smjelo dopustiti da nastojanje za svestrano primjenljivim propisom upropasti unutrašnju usklađenost odnosa između pojedinih zahtjeva i kriterija, što bi u krajnjoj posljedici dovelo do neusklađenosti između konstrukcije, tehnologije i pogona, a time zapravo neizbježno ı do sma-

315

njenja sigurnosti i pouzdanosti u radu. To iskustvo govori da bi za kompilaciju, između ostalih, trebalo uvesti slijedeće kriterije:

— suvremenost, radi omogućavanja transfera znanja i vještina iz drugih u našu zemlju;

— primjenljivost, radi omogućavanja prilagodbe našim uvjetima;

— uklopivost, radi omogućavanja spajanja s odredbama preuzetim iz drugih izvora u jednu jedinstvenu cjelinu;

— neisključivost, radi omogućavanja usklađivanja s drugim tehničko-regulativnim sustavima, naročito s ISO-sustavom, čime postaje moguća razmjena i na svjetskom tržištu;

— neutralnost, radi onemogućavanja dominacije bilo koje strane tehničke sredine nad našom privredom, 1td.

Očigledno je da neke od tih kriterija ne bi bilo uvijek lako primijeniti, i pored svijesti o njihovoj opravdanosti i važnosti, pa bi jedna Javna rasprava odabranih stručnjaka o tom problemu mogla mnogo doprinijeti stvaranju zajedničkog i službenijeg stava o tom pitanju.

Kao peto, neizbježno je poboljšavanje informacijskog sustava za tehničku regulativu. Standardoteka JZS-a u Beogradu bavi se samo prikupljanjem standarda, jednako kao i, u manjem opsegu, Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu. Jugoslavenski centar za naučnu i tehničku dokumentaciju, Jugoslavenski bibliografski institut, Institut za naučnotehničku dokumentaciju u Beogradu i nekoliko sličnih po cijeloj zemlji prate stručnu publicistiku, međutim to nisu pravi izvori podataka o propisima, zakonima itd. U našoj zemlji se nakupilo dosta podataka, ali uglavnom neorganizovano, od slučaja do slučaja, kako je već kojem poduzeću trebao neki dokumenat za redovni posao. Bilo bi najlakše kada bi neka od ustanova koje se bave prikupljanjem tehničkih informacija proširila svoju djelatnost i na područje opće tehničke regulative. No, kako se za to najvjerojatnije neće pronaći i odgovarajući stručnjaci, to bi za početak dobro došlo već i stvaranje odgovarajuće evidencije u okviru JZS-a ili JDT-a, u kojoj bi se vodili naslovi dokumenata s potrebnim podacima, te adrese vlasnika tih dokumenata. Naravno, ovo pretpostavlja već ı određenu društvenu akciju, koju bi trebalo uvesti i zatim redovno voditi.

Kao šesto, postavlja se pitanje obrazovanja odgovarajućih stručnjaka, koji bi se mogli kvalificirano baviti djelatnostima vezanim uz razvoj tehničke regulative za termoenergetska postrojenja. Dosad su, donekle, za ovakve kadrove brinuli inspektorati parnih kotlova i ponešto veliki proizvođači i korisnici tih postrojenja. Međutim, cilj Je obrazovanja bila prvenstveno primjena postojećih propisa, a ne njihov razvoj. Zato se pregledom malog