JUS standardizacija

standardizacija sivog sirovog gvožđa

Prof. dr Luciano Karbić, dipl. ing.

uvod

Sađa uobičajeni način proizvodnje litine za ođljevke od sivog lijeva temelji se na tisućljetnom obrtničkom iskustvu te na dugoljetnoj industrijskoj praksi, čiji počeci sežu do druge polovine XVIII vijeka. Navedena se proizvodnja

u većini slučajeva sastoji u taljenju kupolkom nekog zasipa, čiji su glavni sastojci sivo sirovo gvoždje, kružno i lomljevina lijeva, te lomljevina čelika. Sivo sirovo gvoždje čini pretežni dio zasipa (do 40% i više). Tek se u ovom stoljeću - nakon prvog svjetskog rata = javljaju nastojanja da se udio skupog sirovog gvoždja smanji, s time da se zamijeni sa - tada jeftinom lomljevinom čelika. Litinu, koja se na ovaj način dobiva, treba obavezno cijepiti želi li se da sivi lijev ima zahtjevane karakteristike. I u ovom slučaju, međjutim, sivo sirovo gvoždje ostaje, uglavnom, veoma važna komponenta zasipa.

Dugi niz godina proizvodnju sivog lijeva u Jugoslaviji karakteriziraju poteškođe u opskrbi kvalitetnim domaćim sirovim gvoždjem, koje do sada dosta brojni sastanci proizvodjača i potrošača sirovog gvoždja, tj. željezara i ljevaonica, nisu nažalost uspjeli riješiti, ma da je cilj tih sastanaka bio sporazum, kako u pogledu isporuke potrebnih količina, tako i u pogledu kvalitete sivog sirovog gvoždja.

Ovim se rađom ukazuje na neke karakteristike sivog sirovog gvoždja koje je namijenjeno proizvodnji odđljevaka od sivog lijeva, sa željom đa se doprinese izradi nužnih normativa o kvaliteti.

proizvodnja sivog sirovog gvožđa

prema standardima i ostalim tehničkim propisima, koji se odnose na sirovo gvoždje namijenjeno proizvodnji odljevaka od sivog lijeva, sivo se sirovo gvoždje proizvođi prvenstveno u visokim pećima. ·

Stanđard za ljevarsko sirovo gvoždje Američkog društva za ispitivanje materijala ASTM (1) navođi da se sirOVO gvVOŽdje dobiva ređukcijom željeznih rudača

u visokoj peći. Standard, medjutim, smatra sirovim gvoždjem takodjer i lijevane slitine na bazi željeza koje se proizvo= de drugim procesima, ako se koriste za iste opće svrhe kao i proizvođ visoke peći. Vrste sirovog cvoždja, koje se ne proizvode visokim pećima, trebaju se uklopiti u standard i = očito, iako to nije izričito napisano = omogućiti dobivanje iste kvalitete sivog lijeva kao i sirovo gvoždje, koje se proizvođi visokim pećima. · i

Madjarski standard za ljevarsko sirovo gvoždje (2) u prvoj rečenici navodi da je predmet stanđarda "sirovo gvoždje proizveđeno u visokim pećima, koje služi za daljnju preradu u ljevaonicama".

U smjernicama koje daje Društvo njemačkih ljevača VDG (3), izmedju ostalog piše da je tehnički razvitak posljednjih 50 godina doveo do pojave velikog broja vrsti hematitnog i ljevarskog sirovog gvoždja, i da upravo taj veliki broj vrsti sirovog gvoždja pričinjava rastuće teškoće, kako postrojenjima visokih peći u pogledu proizvodnje i uskladištenja, tako i u ljevaonicama s ob= zirom na izbor vrste.

U pregledu,koji je sastavilo Društvo njemačkih ljevača VDG (4), piše da se hematitno sirovo gvoždje proizvođi u visokoj peći iz čistih željeznih ruđača

s malim sadržajem fosfora, dok se ljevarsko sirovo gvoždje proizvođi u visokoj peći iz odabranih ruđača koje sadrže fosfor.

U Sovjetskom se Savezu govori o "ljevarskom koksnom sirovom gvoždju",. Očito je, dakle, đa se za njegovu proizvodnju upotrebljava koks. U kratkom uvodu standard (5) naglašava da se odnosi na ljevar-

sko koksno sirovo gvoždje, koje je namijenjeno pretaljivanju u ljevaonicama

237