JUS standardizacija

sivog lijeva za proizvodnju odljevaka.

U samom se uvodu, dakle,izričito ne spo= minje visoka peć, ali u okviru tačke 2.16. stoji pasus koji počinje ovako: ~. "Za visoke peći malenog volumena..." iz. čega se može zaključiti da se pođrazumijeva da se proizvodnja ljevarskog koksnog sirovog gvoždja obavlja u visokim pećima.

Iz ove analize standarda, odnosno pro= pisa, može se zaključiti da se proiz= vodnja sirovog gvoždja obavlja obično redukcijom ruđača u visokim pećima. Sirovo se gvoždje može, dakle, dobiti i nekim drugim postupcima, ali, da bi zaslužio ovakav naziv, ovaj proizvod treba biti iste kvalitete kao i sirovo gvoždje iz visoke peći, tj. treba da omogući dobivanje istih kvaliteta sivog lijeva.

Da je najuobičajeniji način proizvod=nje sirovog avoždja onaj u visokoj pe= ći tvrđi se i u knjizi L.Chloupeka "Proizvodnja sirovog gvoždja” (6). Međju ostalim hačinima dobivanja siro= vog gvoždja autor navođi proizvodnju u elektropećima, medju kojima prevlađava. peć niske ·konstrukcije Tysland=Hole i njoj slična Siemensova peć, zatim u rotaćijskim cjevastim i bubnjastim pećima čija primjena nije jako raširena, te u niskim jamastim pećima koje upotrebljavaju u Njemačkoj Demokratskoj Republici. Kvaliteta sirogvog gvoždja proizvedeno u ovim potonjim pećima mnogo varira.

Usporedjivanje vrsti sivog lijeva, koje su se proizvele u različitim zemljama, daje najpovoljnije rezultate za Norvešku, a najmanje povoljne za Veliku Britaniju (7). Za usporedbu služi pođatak o "relativnoj tvrdđoći". Povoljni se rezultati za Norvešku pripisuju upotrebi veo=ma čistog sirovog gvoždja u zasipu,

dđok se manje povoljni rezultati za Veliku Britaniju dovode u vezu sa praksom, koja je veoma raširena u toj zemlji,

da se za sastavljanje zasipa za sivi lijev upotrebljava tzv. "sintetičko sirovo gvoždje", tj. sirovo gvoždje

koje se dobiva taljenjem lomljevine čelika i lijeva. Prema naveđenoj usporedbi SR Njemačka i Francuska nalaze se izmeđju Norveške i Velike Britanije, veoma blizu jedna drugoj. SR Njemačka i Francuska su zemlje, u kojima se u zasip za sivi lijev ulaže uglavnom sirovo gvožaje iz visokih peći. Iz ovih se pođataka može zaključiti da se, tehnologijom koja je sada uobičajena, različitim postupcima dobivaju. različite vrste sirovog gvoždja i da "sintetičko sirovo gvoždđje" ipak ne dostiže kvalitetu sirovog gvožđdja iz visokih peći, barem

ne Sobzirom na tehnologiju proizvodnje sivog lijeva, koja se sađa primjenjuje

238

·'činjavaju· elementi ugljik,

i koja se - kako je u uvodu rečeno temelji na veoma dugoj trađiciji..

kemijski sastav sirovog gvožđa

Kađa se govori o kemijskom sastavu sirovog gvoždja treba voditi računa o uvjetima dobivanja. Uz isti kemijski sastav sirovo gvoždje iz visokih peći i sintetičko sirovo gvoždje obično ne= maju iste karakteristike.

Kod sirovog gvoždja treba razlikovati osnovni i dopunski kemijski sastav. Osnovni kemijski sastav, uz željezo, sa= silicij, man=gan,, fosfor i sumpor. Glavni su elementi željezo, ugljik i silicij. Fosfor i sum=

por su nečistoće. Fosfor je nečistoća

s gledišta prijembenih svojstava sivog lijeva, ali je s gledišta tehnoloških svojstava povoljan, jer poboljšava livljivost. Sumpor je uvijek štetan: iza= ziva mjehuravost i tvrđe uključevine. Mangan veže sumpor i s njim stvara manganov sulfid, koji dijelom prelazi u trosku, a dijelom ostaje u sivom lijevu u obliku mekanih i pođatljivih uključe= vina. Ako je u suvišku, mangan, kao cemen= tator, pogoduje metastabilnoj kristaliza= ciji. U dopunski sastav spađaju oligoe= lementi.

Za vrijeme dobivanja u visokoj peći ug= ljik ulazi u sirovo gvoždje iz koksa, silicij iz jalovine, uslijed reakcije sio,=si + O, koja je tim intenzivnija što je viša rađna temperatura, mangan i fosfor iz ruđače, u kojoj se nala” kao pratioci, te sumpor iz koksa.

Sirovo gvoždje za ljevaonice dijeli se u ljevarsko, hematitno, sirovo gvoždje za kovkasti lijev i specijalno sivo sirovo gvoždđje. Ljevarsko i hematitno sirovo gvoždje upotrebljavaju se za sastavljanje zasipa za sivi lijev. Hemati*no se sirovo gvoždje upotrebljava takodjer

i za proizvodnju čeličnog lijeva dup=leks postupkom, koji se sastoji u taljenju u kupolci i u pročišćavanju u Bessemerovom konverteru. Specijalno sivo sirovo gvoždje služi za sastavi anje zasipa za žilavi lijev.

Klasifikacija navedenih vrsta sivog sirovog gvoždja vrši se na temelju OSsnOV=nog kemijskog sastava, koji se treba postići u visokoj peći. Orijentacionu klasifikaciju sirovog gvoždja za upotrebu u ljevaonicama daje tablica I. Ovako prikazana klasifikacija predstavlja u neku ruku stanovitu "srednju vrijednost" iz razmatranja brojnih na= cionalnih standarda i specifikacija.