JUS standardizacija

ljeni. Referat predstavlja solidan domet naučne misli u području tehničke terminologije.

U sekciji za metode ispitivanja treba ukazati na referate S. Galjanića (IGH — Zagreb) P. Keckarevića (SZS — Beograd) o određivanju preciznosti mjerenja i referat LJ. Stojanove i |I. Petrovića (Naftagas N. Sad) o prihvatljivosti rezultata praćenja karakteristika iz standarda.

U sekciji za transport, skladištenje i sigurnost su bila interesantna izlaganja S. Rupčića (INA — Razvoj Zagreb) o tehničkim normama sigurnosti, L. Legina (ZIK — Zagreb) o problemu u području dinamičkih mjerenja nafte i proizvoda te referat M. Inđića (Jugoinspekt Rijeka) o utvrđivanju zapremine i mase naftnih proizvoda. U okviru Savjetovanja bio je organiziran okrugli stol na temu organizacije standardizacije u naftnoj industriji. Kako se je obzirom na značaj problematike i očekivalo, rasprava je bila živa i dinamična, ali i konstruktivna. Većina sudionika u raspravi je argumentirano iznosila prigovor na sporost Saveznog zavoda za standardizaciju pri realizaciji programa revizije zastarjelih i donošenja novih standarda. Svi danas važeći standardi za naftne proizvode su donešeni u periodu od 1954. do 1970. godine iz čega je očigledno da je standard postao vlastita suprotnost: umjesto stimulacije on koči razvoj tehnologije proizvodnje. Izrečeno je i pomalo provokativno mišljenje da se standardi danas zapravo i ne mogu donositi, jer SZS to radi administrativnih ograda ı ne može izvršiti.

Prema tumačenju pravne službe SZS standardi se u Jugoslaviji moraju izdavati na svim jezicima naših naroda i narodnosti, dok istovremeno nije dopušteno pozivanje na inozemne standarde. Ove dvije činjenice produžuju

donošenje i reviziju standarda u danas praktički neupo-

trebive vremenske granice.

Na skupu su se međutim s tim u vezi čuli prihvatljivi prijedlozi za rješenje problema, ako bi za to bilo razumijevanja. Naime, ako se već ne mogu citirati strane metode ispitivanja, jer u tome je osnovni problem, onda se one mogu po hitnom postupku prevesti i kao takove citirati standardom. To uostalom radi većina zemalja u Evropi ı svijetu. Nadalje, predlaže se da se standard publicira na jeziku stručne grupe koja je standard predložila. Dat je i prijedlog da se većina standarda u buduće donosi kao „preporuka”, a da samo neki posebni nose oznaku JUS. Ti bi standardi-—preporuke imali snagu propisa koji će uvažavati inspekcija tržišta. Time bi se znatno pojednostavio postupak za donošenje potrebne regulative. Uz malo dobre volje i povećani napor mnogo bi toga bilo rješivo.

Interes udruženog rada i adekvatne stručne snage postoje, kako dokazuje uspješnost djelovanja sekcije za standarde JUGOMA i uspjeh ovog Savjetovanja.

Usprkos svih kritika koje su se povremeno čule u raspravi okruglog stola, a možda i upravo zato, moramo pri-

226

znati da je disciplina standardizacije u nafti zadnjih godina ipak znatno napredovala. Tome je mnogo doprinio upravo Savezni zavod za standardizaciju svojom među-

narodnom orijenatcijom, donošenjem Zakona o standar-

dizaciji i novom organizacijom, koja u realizaciji donošenja standarda za sada još nije dovoljno efikasna, ali ukazuje na vidna nastojanja za poboljšanjem.

Danas naša standardizacija djeluje u okviru vrijednih i jasno definiranih ciljeva, kao što je jedinstvo tržišta, razvoj ı unapređenje proizvodnje te zaštita potrošača. Kod toga kao kriterij uzima suvremena dostignuća nauke, rezultate istraživanja, praktična iskustva, prirodne i ekonomske uvjete zemlje i međunarodne propise. U postupku donošenja standarda evidentno se služimo demokratskim principom usaglašavanja zainteresiranih organizacija udruženog rada.

Ovo prvo Savjetovanje standardizacije u nafti je DOtvrdilo da već danas imamo uvjete za donošenje vlastitih standarda temeljenih na rezultatima istraživanja naših specifičnosti primjene i korištenja sirovina služeći se samo usklađivanjem s međunarodnim propisima. | to nisu pojedinačni slučajevi već pristup radu šire grupe standardizera, kako potvrđuju standardi JUGOMA=. Uz standarde za proizvode nafte pred nama su već elementi standardizacije u području naftne opreme, transporta, sigurnosti, petrokemije ı transfera tehnologije. Bilo bi neprocjenjivo štetno te rezultate i kriterije obeZvrijedivati razlozima otežanih administrativnih ograda SOS u reviziji i donošenju standarda. Bilo bi i pogrješno tražiti rješenja u izmjeni Zakona o standardizaciji pod utjecajem romantičnog razmišijanja da je nekad, u doba centralne uprave, standardizacija ipak funkcionirala.

Ne treba žaliti za tim vremenima.

NA SAVJETOVANJU SU DONESENI SLIJEDEĆI ZAKLJUČCI:

— Bez postojanja suvremenih oblika standardizacije u organizacijama udruženograda i obrazovanja stručnjaka u njima, nije moguće u skladu s potrebama privrede i društva djelotvorno ostvariti rad na izradi prijeko potrebnih internih standarda, niti realizirati aktivnosti na drugim nivoima standardizacije (granskim, jugoslavenskim, međunarodnim standardima).

— Sudionici Savjetovanja naglasili su težinu problema

zbog pravovremenog nedonošenja novih standarda i revizije postojećih i zahtijevaju od Saveznog zavoda za standardizaciju da se odmah priđe izradi i reviziji svih postojećih standarda u oblasti nafte, jer postojeći, zastarjeli, evidentno koče razvoj naftne privrede.

— Budući da ne postoje kompleksni programi za stan-

dardizaciju u proizvodnji nafte, standardizaciju opreme za proizvodnju, preradu nafte i petrokemiju, standardizaciji transporta, sigurnosti i ostalih područja

Standardizacija, 1982./br. 5—