JUS standardizacija

cije naftnih proizvoda”. Iznijeta su potrebna razgraničenja standardizacije uz analizu raspoloživih ı potrebnih propisa i standarda. Iznešen je prijedlog za realizaciju kompleksnog programa i šema organizacije. Zaista vrlo cjelovit i direktivan prikaz programa i mogućnosti za njegovu realizaciju.

Istovrijedan prilog dali su i M. Benović i M. Petrović (INA — Naftaplin Zagreb) iz područja opreme, istraživanja i proizvodnje nafte i plina. Naftno rudarstvo se danas služi isključivo normativima stranih proizvođača opreme. Postoji interes da se oprema radi ı u zemlji, ali potrebni su standardi. Autori su počeli raditi na kompleksnom programu tog područja. Program sadrži opći dio, alate, strane normative, domaću opremu, utvrđivanje normativa i slično. Program je detaljan i po našem mišljenju vrlo dobro koncipiran.

U području rješavanja općih problema standardizacije zapažen je bio i referan A. Šolca (IGH — Zagreb) kojim su prikazana iskustva pri radu na standardizaciji metoda za ispitivanje bitumena. Donešeni su prijedlozi za 13 standarda. Razrađena je metodologija kooperativnih ispitivanja koja se može primjeniti ı na druqe naftne proizvo de. Naznačena je potreba za standardizacijom termometara. Detaljno Je opisan način rada ı organizacija radne grupe za bitumen Jugoslavenskog :'lruštva za ispitivanje i istraživanje materijala i konstrukcija (JUDIMK).

Vrlo koristan prikaz organizacije koja se može primjeniti i u drugim prilikama.

U sekciji za specifikacije proizvoda ključni rad je donela grupa autora D. Grubješić, N. Lenac i G. Prohaska (INA — Rafinerija Sisak i INA - Razvoj Zagreb) predavanjem pod naslovom: „,Standardizacija naftnih goriva ı uticaj na ekonomičnost proizvodnje”. Energetski proizvodi od nafte, prema autorima, predstavljaju većinu preko 80 % nafte i zato treba prvenstveno raditi na tom području. Standard danas mora uzeti u obzir zahtjeve primjene, ekologije, proizvodnje i visoke cijene nafte.Te zahtjeve nekadašnji standardi nisu dovoljno uočavali i zato Je nužna revizija. Kod donošenja standarda moguća su međutim dva pristupa: (a), da se predloži minimalan i društveno opravdan kvalitet i/ili (b), da se uspostavi suradnja proizvođača ı potrošača, odnosno kombinacijom oba pristupa. U referatu se iznose ı neki defekti kod postojećeg standarda benzina i mlaznih goriva te iznose moguća poboljšanja za novi standard ekstralakog loživog ulja.

Pojam kvalitete razrađuje i V. Zima (INA — Rafinerija Rijeka) u referatu o integralnoj kvaliteti proizvoda zaštićenoj standardom. Kvalitetu, prema autoru, određuje tržište a osigurava proizvođač u okviru mogućnosti tehnologije. Integralna kvaliteta proizvoda je organizirana kontrola kvalitete od nastanka proizvoda do njegovog „nestanka” (potpunog iskorištenja). Proizvodnja, trgovina i potrošnja samo su različiti stupnjevi kontrole u je-

dinstvenom programu održanja kvalitete.

I opet jedna zvučna misao koju, nažalost, praksa često demantira. Potvrdio je to već u istoj sekciji referat M. Oršić ı K. Čenić (INA — Rafinerija Rijeka) kojim se inospb rezultati kompleksne kontrole multigradnih mi. tornih ulja na našem tržištu. Pokazalo se da 37 % uzoraka ne odgovara deklariranoj kvaliteti po klasifikaciji SAE. Slučajna nesavjesnost!? Možda, ali pitanje savjesti nije nešto na čemu je moguće graditi sistem, jer ,,savjest se ne tiče mene nego onog drugog”. Prema autorima na našem tržištu zapravo ne postoji kontrola kvalitete naftnih derivata.

Problem osiguranja kvalitete proizvoda razrađuje i M. Bajzek (INA — Marketing Zagreb) u svom referatu „Kvaliteta i standardizacija”. Autorica daje vrlo pregledne definicije kvalitete ı integralne kontrole. Ukazuje na značaj povratnih informacija o primjeni za uvjete razvoja proizvoda. Standard ne smije sputavati razvoj kvalitete i zato je nužna revizija u vremenskim periodima koji ne bi smjeli biti duži od 4 godine. Postavlja i pitanje stimulacije za razvoj kvalitete kao zamjenu za slobodno takmičenje (konkurencija) više proizvođača na otvorenom tržištu Zapada. Pitanje je ostalo bez pravog odgovora. Naš Zakon o standardizaciji doduše ukazuje na potrebu minimalne i društveno opravdane kvalitete koja će biti osigurana suradnjom proizvođača i potrošača to međutim nije element stimulacije razvoja kvalitete, pogotovo ne na međunarodnom planu.

U sekciji za klasifikaciju i terminologiju veliki je interes izazvalo izlaganje G. Prohaska (INA — Razvoj) o jedinstvenoj statističkoj klasifikaciji i nomenklaturi naftnih proizvoda. Autorica nas je informirala o smjernicama i pristupu kojim se je rukovodila radna grupa sekcije za standardizaciju Općeg udruženja za naftu prilikom donošenja prijedloga za jedinstvenu klasifikaciju i nomenklaturu u grani „Proizvodnja derivata nafte”. Predloženom decimalnom klasifikacijom proizvodi nafte se razvrstavaju u četiri razine: proizvode osnovne grupe, podgrupe, vrste i klase. Prema vrsti i namjeni proizvodi su klasificirani u deset osnovnih grupa.

U ovoj vrlo kompliciranoj materiji radna grupa ı autorica su dali vrlo dobar osnov prijedlogu za raspravu u kojoj bi trebao sudjelovati široki krug naših naftnih stručnjaka. U ovu kategoriju radova spada i predavanje |. Mačeka (Tehn. vojna akad. Kov JNA, Zagreb) i G. Prohaska (INA — Razvoj Zagreb) o jeziku i nazivlju u standardizaciji naftnih proizvoda.

Autori analiziraju kod nas uvedenu tehničku terminologiju područja goriva. Ukazuju na nazive nastale pod utjecajem strane stručne literature koji su nekad do te mjere iskrivljeni i neadekvatni duhu našeg jezika da već predstavljaju smetnju u normalnom komuniciranju. Prijedlozi autora za nazive u području oktanskih brojeva benzina, motora i goriva bili su na Savjetovanju vrlo dobro prim-

225

Standardizacija, 1982./br. 5—