JUS standardizacija

Naš sustav atestiranja ne može, a niti smije slijediti stavove pojedinih zemalja u kojima je dopušteno koristiti uređaj bez atesta, bez objektivne procjene sigurnosti i tek u trenutku nesreće prouzrokovane uređajem tražiti krivca procjenjujući što se moglo učiniti da do nesreće ne dođe i prema tome odredi krivca. Dosljedno se mora provoditi stav našeg sustava standardizacije da se prije upotrebe uređaja poduzmu sve mjere kako do nesreće ne bi došlo i ne smije se dopustiti da se od toga stava ni najmanje odstupi. Nažalost, ukoliko se ništa ne promijeni u oblasti pravne regulative područja standardizacije i atestiranja, unatoč objektivno prihvatljivim rješenjima i postupcima jedan veliki broj uređaja neće biti moguće atestirati. Da bi se moglo provesti vrednovanje odnosno atestiranje, trebalo bi razmotriti ova rješenja: a) da se prihvati naročita vrsta zaštite, uz provedbu postupka atestiranja kako je navedeno u ovom članku, te

da se to objavi u Biltenu S — Komisije, a JEK-u TO 31 dade preporuka da pristupi izradi standarda,

b) da se izvedbe za koje nema standarda ispitaju, kako je predioženo člankom, a da se kao izlazni dokument dade Stručno mišljenje, ali koje bi imalo vrijednost atesta.

c) da se provede postupak, kako je predloženo u ovom članku, da se izda atest s ograničenom vrijednošću trajanja, a rezultati objave u Biltenu. Nakon 6 mjeseci, ako niko nema primjedbu na objavljeni postupak i rezultate, da se atest prihvati kao trajni u roku važenja prema Zakonu.

Na kraju, nestandardne vrste zaštite imaju svoje oprav-

danje, tehnički dokumenti u smislu podloge za atestiranje

se mogu ostvariti, dakle s pravne strane se mora načiniti napor da se nađe rješenje.

Bilo bi štetno i nedopustivo da se to ne riješi.

SPECIFIČNOSTI U SPROVOĐENJU DOMAĆEG SISTEMA HOMOLOGACIJE

Dragoljub Gorunović, dip. ing.

UVOD

Zakonomo standardizaciji su dati temelji domaćem si stemu atestiranja i stvoreni preduslovi za sistema. *ku proveru kvaliteta proizvoda pre njihovog puštanja u promet. Dopunama i izmenama istog zakona od novem bra 1980. godine, homologacija je izjednačena sa atestiranjem, čime su stvoreni uslovi za njeno sprovođenje u zemlji. Međutim, sam pojam homologacije, u tehnološkom smislu, ne odražava ono što se u našoj zemlji pod tim terminom podrazumeva i često kod mnogih ljudi izaziva nedoumicu. Sama reč „homologacija” je prihvaćena iz francuskog jezika i označava proces dokazivanja saobraznosti gotovog proizvoda nekim zahtevima datim u pisanom obliku — što je, praktično istovetno sa definicijom atesta, Ali ipak, kod nas homologacija ima sasvim konkretno značenje i odnosi se na atestiranje delova i opreme motornih vozila prema pravilnici-

ma Evropske ekonomske komisije (ECE). Iz toga proizilazi da za razliku od atestiranja, koje se može odnositi na bilo koji proizvod, homologacija tretira samo ono što se odnosi na motorna vozila, njihove delove i opremu. Kao što je poznato, do ovoga je došlo potpisivanjem, od strane naše zemlje, Međunarodnog sporazuma O Usvajanju jednoobraznih uslova za homologaciju delova i opreme motornih vozila. Aktivnošću stručnjaka iz zemalja potpisnica Sporazuma, koja se odvija u okviru radne grupe za konstrukciju motornih vozila (WP 29), dolazi do pojave svojevrsnih dokumenata — pravilnika, strogo rađenih za potrebe homologacije. Istovetnošću sprovođenja potrebnih homologacionih ispitivanja i administrativnih procedura — postiže se jedan od osnovnih ciljeva Sporazuma — kao što je uzajamno priznavanje izdatih homologacija između zemalja potpisnica. Potpisivanjem Sporazuma naša zemlja je, pored određenih prava, prihvatila i čitav niz obaveza.

351

Standardizacija 1982./br. 78