JUS standardizacija

čno jer ako novi standard znači povećanje sigurnosti za domaće tržište propisuje se niži nivo sigurnosti, a ako novi standard omogućuje sniženje cijene za domaće tržište traži se skuplja proizvodnja. Rješenje ovog problema je samo u bržem usklađivanju jugoslavenskih standarda s međunarodnim.

Za neke sastavne dijelove u pitanju je i oDaveznost primjene određenog jugoslaveriskog standarda. Tako na primjer ne postoji jugoslavenski standard za programatore i presostate, ali se mogu ispitivati prema standardima za sklopke, ne postoji standard za termičke brave perilica rublja, ali se oni mogu ispitivati prema standardu za 'termostate, a ima još sličnih primjera. Ovakvi slučajevi trebali bi biti na neki način jednoznačno definirani. |

Za uvozne sastavne dijelove, koje domaći proizvođači ugrađuju u aparate za domaćinstvo, postavljalo se i pitanje priznavanja atesta inozemnih ispitnih stanica. Za sada je ovo riješeno tako da Savezni zavod za standardizaciju daje, nakon provjere usaglašenosti inozemnog standarda sjugoslavenskim, mišljenje da li se potvrda inozemne ispitne stanice može prihvatiti kao dokaz usaglašenosti s jugoslavenskim standardom. Ovime je izbjegnuta potreba da se uvozni dijelovi ispituju u našim ispitnim stanicama.

lako je potvrđivanje usaglašenosti sastavnih dijelova s jugoslavenskim standardima u početku dovodilo do znatnih problema u toku dosadašnje primjene Naredbe stanje se bitno promijenilo. Ranije su mnogi proizvođači imali svoje dijelove atestirane u raznim zemljama, ali

nisu imali dokaze usaglašenosti s jugoslavenskim stan- ·

dardima, koji su bili sa obaveznom primjenom. Ova je obaveza sada već potpuno prihvaćena, iako bi se možda moglo postaviti pitanje da li su potvrde o usaglašenosti s jugoslavenskim standardima izdane na osnovi kompletnih ispitivanja.

ATESTNI ZNAK

Atestni znak, kojim moraju biti označeni atestirani proizvodi, definiran je Naredbom o izgledu i upotrebi atestnog znaka, objavljenoj u „Službenom listu SFRJ” broj 4 od 1979-01-26. Primjena ovog znaka na aparate za domaćinstvo izazvala je takođe izvjesne probleme.

Naredbom o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo bila je propisana samo veličina znaka, i to od 5 do 50 mm. Prvom izmjenom Naredbe bilo je propisano da se ispod atestnog znaka dodaje oznaka E, a drugom da atestni znak sadrži dvije slovne i dvije brojčane oznake. Slovne se oznake (N.M) odnose na grupu i podgrupu standarda kojemu pripadaju atestirani proizvodi, a brojčane oznake šifru ovlaštene organizacije.

358

Električni aparati za domaćinstvo moraju obavezno biti atestirani i u pogledu stvaranja rediofrekvencijskih smetnji. Naredbom je bilo propisano da ovaj atestni znak sadrži oznaku RSO, što je naknadno izmijenjeno, analogno kao za sigurnost električnih aparata za do-

_ maćinstvo u oznaku (N.N).

Na taj su način u raznim vremenskim razdobljima važile razne kombinacije navedenih oznaka uz atestni znak, što je izazvalo zabunu kod proizvođača, ali je sada ovo pitanje vjerovatno konačno riješeno., Jednoznačno još nije riješeno pisanje broja atesta. Postoje u upotrebi razni načini, kao na primjer:

— NM0182045

— N.M—0182045

— N.M. 0182945

Ovo bi trebalo jednoznačno definirati za sve ateste.

CIJENE ATESTIRANJA

Prema JUS N.M1.001 i dopunskom standardu za odrgeđenu vrstu aparata za domaćinstvo, za atestiranje treba obaviti obimna ispitivanja. Zbog toga je atestiranje za proizvođača trošak, koji i nije bitan ako se radi o velikoserijskoj proizvodnji, ali ipak ukupni troškovi atestiranja za proizvođača sa širokim asortimanom mogu biti znatni. Ovi su troškovi osjetniji za uvoznike aparata, posebno za one koji prodaju aparate sa konsignacije, jer je tu obim prodaje relativno malen, Zbog svih tih razloga bilo je do sada dosta diskusija o cijenama atestiranja.

Osnovni dogovor o cijenama atestiranja aparata za domaćinstvo bio je postignut odmah po stupanju Naredbe na snagu, a njime su bile osigurane iste cijene atestiranja kod svih organizacija ovlaštenih za atestiranje. SZS je preuzeo obavezu da osigura odobrenje dogovorenih cijena, alito još nije proveo, zbog poteškoća nastalih promjenama u sistemu odobravanja cijena. Jedinstvene i kotrolirane cijene atestiranja potrebne su da ne bi došlo do neopravdanog povećanja cijena, ali i da pojedine ovlaštene organizacije ne bi nižim cijenama nastojale privući što veći broj korisnika usluga atestiranja. Ovo drugo je manje verovatno, jer ovlaštene organizacije stalno traže brže povećanje cijena i njihovo prilagođavanje povećanju troškova uzrokovano inflacijom. Nažalost se troškovi ispitivanja ne mogu smanjiti poboljšanjem tehnologije ispitivanja, odnosno manjim utroškom rada. Praktički bi bilo moguće izraditi ispitnu centralu, u kojoj bi se znatan dio propisanih ispitivanja proveo automatski, a izvještaj O ispitivanju dobio bi se kompjuterskim ispisom. Ovakva bi centrala ipak bila neekonomična, zbog svoje visoke cijene, koja bi se teško amortizirala, posebno zbog toga što bi

Standardizacija 1982./br. 7—8