JUS standardizacija

· ugostiteljstvu, zanatstvu, lakoj industriji i na poljoprivrednim dobrima. Pri tome ispitivanjima podliježu karakteristike kvalitete u pogledu sigurnosti koje su utvrđene u JUS N.M1.001.

Ovakvom definicijom atestiranje bi bilo obavezno za sve navedene aparate od dana stupanja Naredbe na snagu, a ispitivanje bi trebalo provesti prema JUS N.M1.001. Ovo bi praktično omogućilo primjenu Naredbe, jer se ne mogu sve točke JUS N.M1.001 primjeniti na sve aparate, a osim toga ispitivanje ne bi obuhvatilo one bitne karakteristike sigurnosti koje su specifične za određenu vrstu aparata.

Problem je riješen prvom Naredbom o izmjeni, kojom je definirano da se ispituju i one karakteristike u pogledu sigurnosti koje su utvrđene jugoslavenskim standardom za određenu vrstu aparata. Posredno to znači da se Naredba odnosi samo na one aparate za koje je stupio na snagu standard s dopunskim zahtjevima i ispitivanjima, jer za ostale ne postoji osnova za ispitivanje. Do sada su objavljeni standardi s dopunskim zahtjevima i ispitivanjima za 27 vrsta aparata, dok je niz daljnjih u raznim fazama pripreme.

Ipak ostaje otvoreno pitanje ne bi li trebalo i one aparate za koje još ne postoje dopunski standardi ispitati barem prema onim tačkama JUS N.M1.001 koje se mogu primjeniti, Prema izmjeni Naredbe ovi aparati ne podliježu obaveznom atestiranju, te zbog toga što nijesu propisani kompletni zahtjevi za sigurnost ne trebaju zadovoljavati nikakve zahtijeve za sigurnost. Ispitivanjem prema primijenjivim točkama JUS N.M1.001 utvrdio bi se bar neki nivo sigurnosti, ali bez dopunskih ispitivanja sigirnost ne bi bila kompletna. Zbog toga bi takvo ispitivanje moglo predstavljati i nehotično zavaravanje u pogledu sigurnosti aparata, a moglo bi doći i do nesporazuma o primjenjivosti pojedinih točaka. Ka sada je jedina mogućnost u tome da se proizvođači kod takvih aparata pridržavaju osnovnih zahtjeva iz JUS N.M1.001, a dopunske da uzmu iz međunarodnih ili stranih standarda, ako takvi postoje. Pravo rješenje ovog problemaje u ubrzanom izdavanju jugoslavenskih standarda za dopunske zahtjeve i ispitivanja i onih vrsta aparata za koje ti standardi još ne postoje.

PRATEĆA DOKUMENTACIJA ZA ATESTIRANJE

Naredbom o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo propisano je da se uz zahtjev za atestiranje moraju doštaviti:

1. Podaci o proizvodu

2. Električna i montažna shema

3. Specifikacija sastavnih dijelova

4. Tehnička uputa

Ovo je potrebno zbog identifikacije aparata, zbog osiguranja ispravnog rukovanja u toku ispitivanja, kao i

zbog provjere da su u uputama unesene sve primjedbe koje su standardima propisane.

U praksi se ustalio dogovor organizacija ovlaštenih za atestiranje da se u specifikaciji sastavnih dijelova navode samo električni sastavni dijelovi, jer su oni bitni za sigurnost aparata, a kompletna specifikacija svih dijelova bi bila za većinu aparata vrlo opsežna.

Osiguranje propisane prateće dokumentacije za velike proizvođače aparata nije predstavljalo problem, ali je bilo slučajeva potrebe dopunjavanja tehničkih uputa, odnosno uputa za rukovanje, pojedinim odredbama bitnim za sigurnost i propisanim jugoslavenskim standardima. Neki manji proizvođači nisu ni imali kompletnu potrebnu dokumentaciju, tako da su je morali tek pripremiti za atestiranje. Najveće probleme u tom pogledu imali su uvoznici aparata za domaćinstvo, po- i sebno za aparate koji se prodaju sa konsignacije, gdje vjerovatno osiguranje te dokumentacije predstavlja znatno opterećenje, posebno kada se uzme u obzir relativno mala količina aparata koji se na taj način prodaju.

Izvjestan problem predstavlja i zadovoljavanje točke 7.13 u JUS N.M1.001 kojom se traži da upute i ostale tekstualne odredbe koje utvrđuje ovaj standard moraju biti napisane na svim jezicima naroda Jugoslavije. Izgleda da mnogim proizvođačima nije jasno koji su jezici naroda Jugoslavije, a ni povezanost jezika s pismima. USAG LAŠENOST UGRAĐENIH ELEKTRIČNIH SASTAVNIH DIJELOVA SA JUS

Točkom 24.1 u JUS N.M1.001 propisano je da sastav ni dijelovi (aparata za domaćinstvo) moraju biti u skladu s odredbama o sigurnosti odgovarajućih važećih jugoslavenskih standarda, u granicama njihove primjene. Zadovoljenje ove točke bilo je najčešći problem u dosadašnjoj primjeni Naredbe o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo, dapače, u vezi s tom točkom ima nekoliko raznih problema.

Kao prvo ne postoje jugoslavenski standardi za sigurnost svih električnih sastavnih dijelova aparata za domaćinstvo, tako da se ova točka ne može primjeniti na niz dijelova. Od postojećih standarda neki su zastarjeli i nisu usaglašeni s najnovijim stanjem međunarodnih standarda, pa stoga ni s usaglašenim stranim nacionalnim standardima. Ovo izaziva znatne poteškoće jer teoretski onemogućuje uvoz nekih dijelova, pa makar se u zemlji uopće ne proizvode, a s druge strane prisiljava proizvođače aparata za domaćinstvo da u aparat za domaće tržište ugrađuju dijelove usaglašene Šš jugoslavenskim standardima, a za izvoz one koji su usaglašeni sa međunarodnim standardima. Ovo je stanje nelogi-

357

Standardizacija 1982,/br. 7—8