JUS standardizacija

međunarodnih CISPR preporuka, publikacıja 14, tako da se stanje u pogledu takozvanog RSO atestiranja može smatrati zadovoljavajućim.

7. Znak kvalitete

Zakonom o standardizaciji propisani su osnovni uvjeti za izdavanje znaka proizvoda, kojim bi se potvrđivala viša kvaliteta od propisane obaveznim jugslavenskim standardima. Kod aparata za domaćinstvo ovo se ne može odnositi na karakteristike aparata u pogledu sigurnosti, jer svaki aparat mora biti siguran, a on je siguran kada zadovoljava standarde sa obaveznom primjenom.

Kod aparata za domaćinstvo znak kvalitete bi se mogao pimjeniti na aparate koji zadovoljavaju određene uvjete funkcionalnosti, ali za ove uvjete ne postoje odgovarajući jugoslavenski standardi. Kao određena osnova za ove standarde mogli bi poslužiti IEC standardi izdati u okviru Tehničkog komiteta 59 — Funkcionalnost električnih aparata za domaćinstvo — koji definiraju metode ispiti-

vaja određenih vrsta aparata, ali ne definiraju vrijedosti koje moraju biti postignute, tako da bi te vrijednosti morale biti dopunjene u jugoslavenskim standardima. Kod plinskih aparata za domaćinstvo mogli bi se primjeniti uvjeti koji su za funkcionalnost, uz uvjete za sigurnost, definirani u standardima koji su u pripremi.

8. Zaključak

Naredba o obaveznom atestiranju električnih aparata za domaćinstvo tek je prvi korak u uvođenju obaveze atestiranja aparata za domaćinstvo. Ova obaveza mora biti proširena i na elektronske i plinske aparate za domaćinstvo, pa ı na aparate koji se upotrebljavaju u trgovinama, ugostiteljstvu, zanatstvu, lakoj industriji, na poljoprivrednim dobrima i slično, kao i na ručne elektromotorne alate. Prema tome do kompletnog uvođenja atestiranja aparata za domaćinstvo i sličnu upotrebu preostaje još obiman posao, ali je on neophodan, jer se time postiže sigurnost u upotrebi ovih aparata.

ATESTIRANJE PAMUKA |I NJEGOVA ISKORISTLJIVOST U PRAKSI

Brariko Sulen

Referat saopšten ma Savetovanju „„Atestiranje “2, Svetozarevo

Uvod

Svojevrsno razvrstavanje pamuka, a nesumnjivo i drugih tekstilnih sirovina veoma je staro. U starom Egiptu, kako svjedoče nalazi iz kraljevskih grobnica, bilo je pamučnih tkanina neshvatijive finoće, koje su nosili vladari i gornji društveni slojevi, i grubih tkanina, koje su bile odjeća robova i društvenog dna uopće. Drugim riječima, već se u starom Egiptu pamuk kao tekstilna sirovina razvrstavao prema nekom standardu, što znači da se vršilo njenjegovo klasiranje u rudimentarnom obliku. To uvjetno nazvano klasiranje bilo je potrebno, uz ostalo, zato što je kvaliteta sirovine određivala namjenu finalnog proizvoda,

158

tkanine, i utjecala na tehnologiju proizvodnje. Prema tome je klasiranje prvobitno bilo u službi tehnologije, koja je bila dominantan element u proizvodnji tkanina. Kasnije, u tijeku povijesnog razvitka, u procesu proizvodnje sve više dolazi do izražaja ekonomski moment, koji zapravo djeluje protiv tehnološkog elementa. Taj je pojav najjače izražen upravo u potrošačkom drušivu današnjice. Potrošačkom društvu očito nije do toga da upotrebljava izvrsne sirovine, da se služi najboljom tehnologijom i da proizvodi veoma kvalitetne proizvode koji ce dugo trajati; naprotiv, ono je usmjereno na proizvodnju organoleptički privlačnih i lijepa vanjskog oblika proizvoda, koji služe kratko vrijeme i potom budu zamijenjeni novim, novih oblika, boja i desena. Tako se održava visoka proizvodnja i neprestano potiče snažan i živ robno-novčani promet.

Standardizacija 1983./br. 5—6