JUS standardizacija

— klimatskim osobinama velikih otvorenih prostora,

— tipu lokacije, odnosno zaštitnom djelovanju zgrade,

— načinu, odnosno mogućnostima regulacije atmosfere u zgradi, te O

— vrsti i intenzitetu aktivnosti koje se zbivaju u bližoj ili daljoj okolini.

Detaljan opis klimatskih osobina velikih otvorenih prostora

prikazan je u IEC standardu 721—2—1 [8] iz kojeg proizlaze

slijedeći statistički tipovi klime:

[3

EC = ekstremno hladna

( = hladna

Gilj = umjereno hladna

WT = umjereno topla

WDr = toplo-suha

MWDr = umjereno toplo-suha EWDr = ekstremno toplo-suha WDa = toplo-vlažna

WDaE = podjednako toplo-vlažna

Osim rasčlanjavanja klimatskih područja na tipove klime, IEC je kao bitnu novost uveo grupiranje statističkih klima otvorenog prostora na takav način da su one svrstane u četiri grupe: a) ograničenu grupu klima svedenu na umjereno tople klime, b) proširenu grupu klima koja obuhvaća umjereno hladne, umjereno tople, toplo=suhe i umjereno toplo-suhe klime, c) opću grupu klima koja obuhvaća sve statističke klime osim ekstremno hladnih i ekstremno toplo=uhih klima, i d) sveobuhvatnu grupu klima koja obuhvaća sve tipove klima. Postoji prijedlog pojedinih zemalja [9] za pojednostavljenje dodatka A. Budući da je taj prijedlog znatno praktičniji za upotrebu u odnosu na sadašnji oblik dodatka A u nacrtu standarda 721—3—3, u daljnjem će izlaganju biti predstavljen taj prijedlog u skraćenom obliku. Iz njega je preuzet prikaz prve tri od devet klimatskih klasa, a klase ostalih uvjeta okoline preuzete su bez skraćivanja. U dodatku B pridodano je devet klimatograma (za svaku klimatsku klasu po jedan) koji pokazuju međusobnu ovisnost zraka, relativne i apsolutne vlažnosti zraka. Osim toga u svakom je klimatogramu označeno područje vrijednosti tih triju parametara okoline za pripadnu klimatsku klasu. U dodatku C navedena su dva primjera osnovnog načina primjene klasificiranih uvjeta okoline, pri čemu treba imati na umu da je to samo jedan od mogućih načina primjene koja je daleko šira i čije potencijalne mogućnosti tek treba postepeno razvijati. Slijedi prikaz spomenutih primjera:

Primjer 1

Primjer upućuje kako će korisnik upoznati proizvođača o.

uvjetima okoline na lokaciji u kojoj će se upotrebljavati naručeni proizvod. Kratak opis lokacije, klimatskih osobina područja i način

Standardizacija 1987./br. 7—8

reguliranja klimatskih uvjeta: zatvorena radionica za monta-

žu televizijskih prijemnika koja nije u priobalnom područ-

ju. Klima otvorenog prostora je umjereno hladna. Za održa-

vanje zahtijevane temperature primjenjuje se grijanje [ili

hlađenje). Vlažnost zraka se ne regulira.

Klasifikacija: Podcrtane klese odgovaraju opisanoj lokaciji

K Klimatski uvjeti”! 3K1 3K2 3K3 3K4 3K5 S5KG 3K7 3K7L 3KB 3K8L 3K8H

Z Posebni klimatski uvje-

ti

Biološki uvjeti 3B1 3B2 3B3

Kemijski aktivne tvari, 3Ci 3C2 3C3 3C4

Mehanički aktivne tvari 3S1 3S2 3SS S5S4

Mehanički uvjeti 3M1i S5M2 3M3 3M4 3M5 3MG

35M7 3M8 Opis uvjeta okoline na lokaciji pomoću kompleta klasa: 3K3/3B1/3C2/5S2/3M2.

=OO O

Primjer 2

Primjer upućuje kako će proizvođač obavijestiti korisnika o

najoštrijim uvjetima okoline koje proizvod može izdržati

tokom upotrebe.

Klasifikacija: Navedene klase cdgovaraju predviđenim uvjetima okoline tokom upotrebe proizvoda

K Klimatski uvjeti sKi Z Posebni klimatski uvjeti —

B Biološki uvjeti 3B1 C Kemijski aktivne tvari 3C2 S Mehanički aktivne tvari, 3S2 M Mehanički uvjeti 3M2

Prema navedenim klasama korisnik može odrediti lokaciju na kojoj će montirati proizvod za stacionarnu upotrebu. Komplet klasa odgovara opisu lokacije iz primjera 1.

IDEMTIFIKACIJA KLASA

Sve klase označavaju se alfanumeričkim simbolom u kojem su prva i poslednja znamenka brojevi, a srednja znamenka Je slovo. Prema tome, klase se prepoznaju na slijedeći način:

— prva znamenka (broj) definira okolnosti u kojima se nalazi proizvod (1 — skladištenje, 2 — transport, 3 — stacionarna upotreba na lokacijama zaštićenim od vrernenskih utjecaja, itd. prema poslednjem broju oznake standarda serije 721—3, (vidi pregled standarda)

— srednja znamenka (slovo) definira o kojoj se grupi uvje-

ta okoline radi (K — klimatski uvjeti, Z — posebni klimat-

ski uvejti, B — biološki uvjeti, itd.).

Isključivo kod klimatskih uvjeta se najoštrije klase dijele na H {vi soka) i L (niska). Time se dopuštaju uvjeti upotrebe u kojima za klasu H temperatura smije biti niska bez ograničenja, ali nikako visoka, a za klasu L smije biti visoka bez ograničenja, ali nikako niska.

487