Književne novine

M

Nad: YO.NIBNM

. izmisliti još

RANA #

Šovinistički bes |

Ivan KARAIVANOV

Sudski proces protiv Rajka u Budimpešti pokazao Je pravo lice in-

formbiroovskih rukovodilaca mađar-

skih komunista i njihovih naredbođavaca iz Moskve.

Prvo, ovaj proces pretstavlja najprljaviji i najpodlij, kontrarevolucionarni deo u celoj informbiroovskoj kampanji, koja se vođi već drugu BOdinu protiv KPJ i naroda Jugoslavije, koji grade socijalizam u svojoj zemlji. Ova kampanja je slična po Svojoj suštini kampanji koju je vodila svetska kontrarevolucija protiv prve socijalističke države u svetu neposredno posle Oktobarske revolucije. Po svojoj principijelnosti i političkom moralu ona čak stoji i niže od navedđene.

Drugo ovaj proces pokazuje da čitava informbiroovska kampanja nije imala do sada nikakvog uspeha u delu razjedinjavanja jugošlovenskih narođa, u kontrarevolucionarnom delu razbijanja jedinstva jedne male par-

· tije, koja gradi socijalizam u jednoj

zemlji, okruženoj neprijateljima i ekonomskim bojkotom od strane onih od kojih je imala pravo da očekuje samo pomoć, Zato je bilo potrebno čudovišnije stvari, još mečuveniju laž, samo što su u laži i suviše kratke noge, i srušiti je na glavu KPJ i njenog rukovodstva, da bi 8e po svaku cenu dokazalo da je to rukovodstvo fašističko, kontrarevolucionarno. Treće, ovaj proces pokazuje da ruKkovodioci SKP(b) u klevetničkoj i Kkontrarevolucionarnoj kampanji protiv KPJ imaju u licu mađarskih informbiroovaca „najposlušnije ljude, najvernije sluge i lakeje.

Upravo ovaj čudovišni proces pokazuje i dokazuje najbolje od svega svu gnjilost i konfrarevolucionarnost cele informbiroovske kampanlje, Veštački kombinovane čudovišne optužbe protiv KPJ i njenog rukovodstva, koje su neverovatne i glupe, prisilja= vaju politički poštene ljude da se zamisle nad pitanjem, đa li imaju svi oni, ođ kojih zavisi cela informbiroovska kampanja i koji je nastavljaju i dalje. uopšte još kapliicu uma, kapljicu ljudskog morala ili su izgubili sve čovečansko u sebi, blagodareći šovinističkom besu koji ih je obuzeo? Još više treba da se zamisle nad pitanjiem — a šta radi onaj, koji se nalazi na najvišem mestu, od koga sve zavisi, čija je samo jedna reč dovoljna pa da se učini kraj toj kampanji, koja udara u prvom redu na njegov autoritet, na autoritet SKP(b) i sovjetske vlade?

Običan razborit čovek ne može đa se saglasi sa takvom čudovišnom mišlju, da ljudi, koji su zadivili svet svojom herojskom borbom protiv ne-

mačkih fašista u celom periodu Otadž- „

binskog rata. koji su se digli u borbu protiv nemačkih okupatora na poživ Staljina i prišli u pomoć Sovjetskom Savezu koji su svojom herojsknom borbom zadržavali 30 nemnčkih divi-

--sija da ne-bi bile-peslane na Hstačni

front protiv Savje!skog Saveza, đa su ti legendarni heroji proglašeni agentima samog Hitlera, — Da nisu poludeli svi autori takvih bptužbi — od najvećeg do najmanjeg? — pomišlja obični razborit čovek, Nažalost, oni nisu poludeli. Oni su počeli da đoknzuju celom svetu đa je belo crno. da KPJ ne gradi socijalizam, đa njeno rukovodstvo vodi zemlju natrag u kapitalizam, da je ono odvelo narode

Jugoslavije u imperijalistički tabor. A to se konačno ne može dokazati nekakvim izmišljenim, falsifikovanim argumentima, već samo činjenicama. Oni, međutim, nemaju nikakvih činjenica, Činjenice govore samo“ protiv njih. I baš zbog toga oni se. boje činjenica, neće da čuju za njih, neće da uvide socijalističku stvarnost koja se gradi u Jugoslaviji. I ništa im drugo nije preostalo nego da pribegnu čudovišnoi laži nečuvenim, lažnim i izmišlienim optužbama. Rukovodioci SKP(b)-a mobilisali su za borbu proliv, male KPJ većinu rukovodilaca informbiroovskih Rompartija, koje naprežu sve svoje snage da bi dokazale ono Što se ne može dokazati, i u tim čudovišnim naporima one su doživele pofpuno bankrotstvo i sramofu. jer budimpeštanski monstrum-proces stvarno naibolie od svega dokazuje, na štetu celog revolucionarnog pokreta, dno kakvog su čudovišnog zločina došli informbiroovska kampania i njeni autori, Oni su došli do toga da sn počeli Inkomis}eno da bacaju blatc na najsvellije stranice istorije tog pokreta Opi su ukaliali herojsku borbn internacionalnih brigada, koie su učestvovale u španskom ratu protiv nemačkih i talijanskih fašista. Baš taj rat je pokazao celom svetu ne samo heroizam komunista u borbi prntiv fašističkih varvara, već i visoku svest i visoku internacionalnu soliđarnost radničke klase celog sveta, kao i internacionalnu solidđarnost radničke klase i poštene narodne inteligencije jugoslovenskih naroda. A Drugi svetski rat, po heroizmu i odanosti oslobođilačkom delu, podigao je KPJ i jugoslovenske narođe skoro u isti red sa narođima Sovjetskog Saveza, Pod rukovodstvom Centralnog komiteta na čelu sa Titom, podigla se KPJ. koja je uspela da mobiliše i da poveđe u borbu protiv nemačkih i talijanskih fašista sve narođe Jugoslavije, Baš pod rukovodstvom fe Partije, Tito je rukovođio narodnom revolucijom u zemlji. Po cenu milion i sedam sto hiljada sinova jugoslovenskih na=roda, koji su položili svoje živote u borbi za slobodu, po cenu nečuvenih stradanja, KPJ je izvojevala sebi pravo da gradi socijalizam u svojoj zemlji i podigla je visoko svest da ga građi na socijalističkim a ne na kapitalističkim načelima, i da traži prema sebi ravnopravne ekonomske, političke i kulturne odnose. Informbiroovski pomoćnici SKP(b)-a trude se na Svo moguće načine sađa da uprljaju ta veličanstvena postignuća, Šta to znači? Da li je to borba za očuvanje čistote marksizma-lenjinizma? To nema uopšte ničeg zajedničkog sa mark= gsizmom-lenjinizmom. Neprijateljska stremljenja da se okalja sve ono najsvetlije, najčistijo i hoerojsko, što je stvorio međunarodni radn:čki pokret — to nije socijalizam, to nije komunizam. Okaljati sve što je stvoreno u radničkom pokretu izvan Sovjetskog Saveza — to je šovinistički bes, a ne marksizam-lenjinizsm. Takve kontrarevolucionarne pojave ne vode socijalistički svet u komunizam, već u srednjevekovno mračmjaštvo.

"Ovaa zemja, ovaa zemja, ovaa zemja,

ovaa zemja,

ef. Td

— KNJIŽEVNE NOVINE

ZEMJA

PAP

SNA

po koja čekeram dnes, 2 koja ja budi veterot v mugra.

ne e moja — 6,

prostete, e fuga.

V zora ftrgnam.

Po fabričem drum

bezbrojnite ” . E, rubaški

minat.

Nie sme sleti so &vce,

so um,

no... ne moja nea ja činam. Nad mojata zemja v prolet zraci sejat sjaj, i grmat vodopadi od sonce

ti čuvstvaš v dlabočina i glednš cvetok mlad

Nad mojata zemja

nađ roden mi | kraj —

srceto v zemjina grad

skokum kaj rasne v mai.

v neboto

oblacite v bura

{linđenski prikazni peat,

ohridskiot, lazur e

beskrajno in | širem,

a nađolu ušte

izgrejsonce Fgei go gree.

Spomnam li 8amo —

i vednarna krv blika pak

vo sreeto, koe

se topi od nekakva nežnost...“ Kraju moj drag! Kraju moj prekrasen dragl.s..

Poen so krv i lulem

v metfeži teški,

Preve]l: Slavko JANEVSKI

Kniiga V. Dediiera prevedena u lloliji

Ovih dana pod naslovom »Izneverena krv« izašla je iz štampe u izdanju italijanske izdavačke kuće »Bditorijale Periodiči Italiani« poznata knjiga Vladimira Dedijera o jugoslovensh\toalbanskim odnosima od 1988 do 1949. Knjiga je veoma ukusno opremljena, sadrži faksimile originalnih dđokumenata kao i geografsku kartu Albanije radi lakšeg praćenja događaja opisanih u knjizi.

'U predgovoru italiianski izdavač ukazuje na prvom mestu na dokumen– tarnu vrednost knjige. Agenciske vesti, skoro uvek tenđenciozne, zabele-

e pojedinih putnika, većinom bez ikakve snage zapažanja, suprotnosti ekonomskih i političkih interesa reportaže novinara u poteri za »senzacijama« ili izveštaji lažljivih agenata i provokatora — kaže se između ošta= log u predgovoru — stvorili su takvu konfuziju u mišlienjima i suprotnosti u ocenama, da su izazvali nepovere= nje čak i među onim istinoljubivim ljudima koji teže bratskoj saradnji

među narođima. Zato je izdavač, potstican sa raznih strana, odlučio da objavi na italijanskom jeziku ove dragocene dokumente u kojima će se čitaocu oživeti mukotrpan i naporan rad i žrtve ljudi i narođa, koji su se godinama borili za svoju đomovinu protiv stranih zavojevača i domaće zaostalosti u težnji za novim i večitim brat stvom, Ovde je opširno izloženo i đokumentovano stvaranje Komunističke partije Albanije, zahvaljujući pomoći i rukovodstvu KPJ, uključivanje albanske partije u Komunističku internacionalu, oslobodilačka. borba. u „,Albaniji kao i usmeravanje Albanije ka socijalističkoj izgrađnjii uz moralnu i materijalnu pomoć KPJ.

Mi se nađamo. kaže se na kraju predgovora, đa će ova dokumentacija mnogo đoprineti razjašnjenju stvarnih odnosa u Jugoistočnoj Evropi i radovaćemo se alto i druga &lična dela budu prevedena i objavliena u Italiji.

Odgovor uredništvu „Femmes francaises-

List »PFemmes francaises«, organ Saveza francuskih žena, u svome 249 broju od 27 augusta ove godine, vršeći sramnu ulogu svojih naredbodavaca, napao je najodvratnijim klevetama socijalističku Jugoslaviju.

Tim povođom „predsjednica Glavnog odbora APŽ, Bosne i Hercegovine, Dušanka Kovačević uputila je Uredništvu lišta »Pemmes Francaises« Otvoreno pismo slijedđećeg sadržaja:

Čitajući vaš list nailazimo ne prvi put na klevetničke informacije o našoj zemlji, Želimo da vas ovim Dpisamom "podsjetimo na odgovornost koju mosite pred ženama Francuske koje čitaju vaš list i žele đa budu pravilno informisane. Želimo da vas podsjetimo na odgovornost pred poštenom svjetskom „javnošću, na moral koji mora da vlada u štampi koja se smatra naprednom.

U broju 249 vašeg lista od 27 augusta ove godine donijeli ste članak Meri — Klod Vajan — Kutirje protiv rata, protiv imperijalista koji priprema– ju novi rat, Da bi članak bio ubjedljiviji, vi ste ilustrovali strahote minu~– log rata slikom koja prikazuje stradanja naroda od fašista. Ta slika je iz naše zemlje, Ona prikazuje stradamje naših narođa od zvjerštava njemačkih i falijanskih fašista u Celju,

. u Narodnoj Republici Sloveniji,

Međutim, to u listu nije naznačeno. Mi s pravom možemo postaviti pitanje: zašto? T možemo odmah odgovoriti. Zato što bi ta stvarnost o našim stradanjima u borbi protiv fašizma koju slika prikazuje bila u neskladđu sa onim što ste na istoj stranici rekli o našoj zemlji i što bi vam vaši čitaoci s pravom postavili pitanje kako je moguće da jedna zemlja koja je do juče vodila herojsku borbu protiv fašizma danas pod istim rukovodstvom koje ju je vodilo u ratu priprerha rat protiv neke druge zemlje. Jer na istoj stranici donesena je slika iednog gradića Albanije i ispod slike tekst u kome ponavljate odvratne laži o namjerama naše vlađe i naše zemlje da porobe albanski narod.

Za nas u Jugoslaviji već dugo vremena nije novo da sa svih strana kako od najreakcionamije ratnohuškačke tako i napredne štnmpe s&lušamo gsmusne klevete i najboezobzirnije laži. I jedni i drugi ne birajući sredstva napadaju zemlju koja nevjerovatnim heroizmom i požrtvovanošću gradi svoju sreću, gradi istorijsko djelo, pretvara se iz mračne zaostale zem-

lje u zemlju socijalizma, bogatu, sretnu i kulturnu.

Kada vam pišemo ovo otvoreno Dpismo mi želimo da ono dopre do francuskih žena. Mi znamo da su francuske majke preživjele ratne strahote i da imaju najdublje razumijevanje za borbu naroda Jugoslavije, i mi njima govorimo. Ima mnogo stvari koje nas vežu sa radnim ženama Francuske. Mi smo povezane zajedničkom borbom, zajedničkim „proživljenim patnjama i žrtvama u ratu, One treba da znaju za uvrede koje nam se nanose. |

Danas nema wWvetinje, nema žrtve, nema napora naše zemlje koji nisu izvrgnuti ruglu. I svijetli likovi naših boraca na bojištima Španije, onih koji #u zajedno sa najboljim sinovima Francuske bili prvi u borbi protiv fašizma, i naša „Narodnooslobodilačka borba koja nas je stavila u red prvoboraca protiv mračne fašističke okupacije. koja nas je čvrsto povezala sa svim narodima, i naši današnji herojski napori na izgradnji socijalizma — sva ta istina o jednom herojskom malom narodu, o jednom „hernjskom rukovodstvu ne samo da se pokušava sakriti nego se čak pokušava prikaza=– ti kao nešto sasvim drugo — kao naša veza sa fašistima i imperijalistima.

Nama -je jasno zašto i kome to treba. To iz dana u dan postaje jasnije i radnim Jjudima ostalih zemalja. Sve je fo potrebno zato da se opravda politika koju Sovjetski Savez vodi prema ostalim socijalističkim zemljama — politika ekonomskog potčinjavanja, potrebno je da se opravda politika koju rukovodstvo SKP(b) vodi prema ostalim komunističkim partijama, politika neravnopravnosti.

Sva naša griješka je u tome što smatramo da je takvo nastojanje suprot-

no najdubljim osnovama marksizma-

lenjinizma.

Optužujući našu zemlju i naše rukovodstvo rukovodioci Bovjetskog Saveza i njihovi pomagači u ostalim zemljama optužuju sami sebe. Već više od godine dana, pored laži i kleveta, mi slušamo. i pozive da zbacimo naše državno i partijsko rukovodstvo. Zar takvi pozivi nisu direktno miješanje u unutrašnje stvari jedne zemlje? Zar to nije povreda nezavisnosti i suvereniteta jednog naroda, jedne &OcCijalističke države? Talcvi postupci SOVjetskog Saveza moraju zabrinuti svakog istinskog borca za mi?, svakog borca za demokratiju i ravnopravnost

naroda, Takvi postupci moraju zabrinufti i ogorčiti svakog čovjeka i ženu u vašoj zemlji koji se bore protiv ratnohuškačke i porobljivačke politike anglo-američkog imperijalizma.

Čudno i bijedno nama izgleda čita- .

va ta kampanja. Besmisleno i glupo

'zvuči u zemlji, gdje svaki dan raste

životni standard, u zemlji gdješu radnici postali vlasnici tvornica, u zemlji gdje se. milioni radnih ljuđi svim snagama zalažu za izgradnju socijalizma— tvrđenje da smo izdali socijalizam, da se nismo ni borili, da nismo u stanju da izvršimo Petoljetku itd. Sa mirom i odlučnošću onih na čijoj je strani istina i pravda mi smjelo idemo maprijed., Pred nama su veličanstvena djela naše Petoljetke: nove tvornice, hidrocentrale, pruge, novi putevi, nova naselja, Pred nama su hiljade seljačkih radnih zadruga u kojima naši radni seljaci stvaraiu socijalističku privredu na selu. Nadahnuti željom za ostvarenjem boljeg i srećnijeg života, jedinstveni i jaki kao nikada, naši narodi neumorno rade na ostvarenju naše prve Petoljet-

ke. Djelo koje gradimo — privredno ·

jaka i kulturna socijalistička Jugoslavija je prilog miru, prilog snazi demokratskog antiimperijalističkog fronta. Naša djela neće moći niko sakriti. Ona će biti najbolji odgovor klevetnicima, ona će biti optužba protiv O» nih koji kuju zavjere protiv slobode i napretka jedne zemlje.

Kako mi gledđamo na rezoluciju In= formbiroa i na klevetničku kampanju protiv nas? Prvo, mi sa ogorčenjem osuđujemo pokušaje da nam se klevetama i ekonomskom blokadom spriječi izgradnja socijalizma. Nas je takav stav Sovjetskog Saveza i drugih još više učvrstio u namjeri da sami svojim sopstvenim snagama izgradimo socijalizam. Mi ćemo to učiniti, Drugo, svaki naš čovjek vidi jasno da kampanja protiv Jugoslavije nanosi štetu čitavom demokratskom pokretu u svijetu. Ona kod radnih ljudi stvara mepovjerenje prema Sovjetskom Savezu, ona tupi oštricu borbenosti za nezavisnost i mir, Utoliko je naše Ogorčenje veće, utoliko mi sa više O0dlučnosti tražimo đa se prekine sa klevetama, da se stvore uslovi za prijateljiske odnose i saradnju među socijalističkim z2mljama. Od klevetničke rezolucije Informbiroa, preko provokacija na našim granicama, bezumne hajke štampe i radija Sovjetskog Saveza i zemalja narodne demokratije,

ı

klevetničkih nota. maltretiranja naših delegata na raznim međunarodnim konferencijama, od izđaje Slovenačke Koruške i okrivljavanja Jugoslavije za neuspjehe grčke demokratske ar– mije, od prisilnog zadržavanja jugoslovenske djece u Sovjetskom Savezu, pa do sramnog procesa koji se ovih dana držao u Buđimpešti — čitava ta kampabja protiv naše zemlje je bezumna, „kontrarevolucionarna urota protiv istine, protiv slobode i nezavisnosti jednog naroda,

Mi pitamo vas da li uviđate koliko je nečasno i nisko staviti jedan list, koji ima zađatak da mobiliše mase žena Francuske u borbi za mir, u službu obmane i laži? Objavljujući slike i dopise o kojima smo naprijed govorili, vi hoćete da raspirite mržnju

prema Jugoslaviji. Ružan, nečastan ij

bezuspješan je to posao,

Mi se borimo za veliku, svijetlu istinu o našoj zemlji. Ona već prodire u svijet, razbija maglu kleveta i laži. Naša ljubay prema slobodi i sreći, na» ša vjera u pravednost borbe koju vo= dimo na čelu sa našim herojskim Centralnim Rkomitetom i drugom Titom, jači su od svih kleveta. Zato ćemo pobijediti. Nikada i niko nas neće moći izolovati od drugih naroda. Niko ne može spriječiti da narod vaše i drugih zemalja dozna istinu o Jugoslaviji, da ustane u odbranu dostojanstva i čistote u međunarodnom radničkom Dpokretu. Ocjenu vašeg današnjeg rada daće žene Prancuske, One će vas osuditi kao što vas osuđuju naše žene — majke boraca poginulih u borbi protiv {ašizma, majke berojskih graditelja so-: cijalizma, sve žene Jugoslavije koje danas bez predaha građe bolji život za svoju djecu.

Boreći se protiv kleveta i laži, braneći svoje pravo na ravnopravnost i nezavisnost — mi branimo nauku marksizma-lenjinizma od revizije, mi branimo pravo malih naroda na nezavisnost i ravnopravnost, mi se borimo za pravedne odnose među socijalističkim zemljama, Svijesni smo da

antilmperijalistički fabor može biti

čvrst, može pobijediti imperijalističke ratne huškače, da pobjedu može izvojevati samo onaj istina,

na čijoj su strani

pravda i napredak. Đešanka KOVAČEVIĆ

+. 19, ON 72

OEAVE | Pi -% M ' na a)iĆ“ Jr i hš A: JM 1 OJ ay i O SVOITE 05 it OVER -ı . ~ W | i Ze , " : i

Car

Dokumenti iz

skih glavara s

: BROJ 41

n(IŠa istorjie

ije Prepiska između ruskog cara Aleksandra 1 i Sv. Sinoda s jedne strane i Petra I Vladike Crnogorskog i crnogor-

druge strane

PISMO CARA ALEKSANDRA TI CR NOGORSKIM DUHOVNIM I

SVERTOVNIM

21-og oktobra 1803 u Prestonici Sv. Petra

Mi Aleksandar Prvi, po milosti Dožjoj Imperator i Samodržac Svceruslti itd, itd,

Blagorodnoj i poštovanoj gospođi slavjano-srpske zemlje Crne Gore i

rda: puvernerima, vojvođama, knezovima, serđarima kao .i duhovnim i svetovnim zapovednicima Naša Carska milost i Naše blagovolenje.

Po primeru mojih slavnih predaka i Ja sam uzeo nnrod Crnogorski i Brdski koji ie s Nama jednoga stabla, jednog jezika i jedne vere; pod Našu veliku i moćnu zaštitu i neprestajemo da mislimo o niegovom dobru da ga sačuvama od niomovih noprijatelja i od svakog zla kao i da osujetimo lukave namere vaših unutrašnjih neprijatelja, Sad saznaiem da su se neki stranci uvukli u vašu zemlju, koji su neprijatelji slavjanskof jezika i vere a koji su toliko gramzivi za vlašću da će ne samo vašu slobodu, nego i ze-

ZAPOVEDNICIMA

maljsku veru i vaš ceo narod iskoreniti. Naša je želja da uklonimn tu opasnost od vas. Zato smo se našli nobuđeni da vam pošaliemo Našem poverenika. Nažeg „đenerallajtnantn grofa Marka Ivelića sa naredbom i porukom da uveri tamošnji narod o Našoj trainoj milosti i da mu otkri• je i pokaže opasnost, a za slučaj ako vi ne bi hteli poslušati, da narodu pokaže put i način za vašu slavu i vašu sreću. Nađamo se da će vazda verni narođ Crne Gore i Brda srđačno prihvatiti i sve verovati što vam pomenuti grof Ivelić bude u ime Naše govorio,

Đano u Našoji prestonici Sv, Petra Đ1-og oktokra 1803 po rođenju Hristovu a treće godine Naše vlađavine,

ALEKSANDAR

Grof Aleksanđar Voroncov, đržavni kancler«, (Str. 93 »Crna Gora i Rusija« oi 7 Vladana Đorđevića, Beograd, 14.)

PISMO RUSKOG SV. SINODA MITBOPOLITU CRNOGORSKOM 1I

BRDSKOM

..... Međutim Sv. Sinod saznao Je pouzdano da ste Vi sveto miro ispravno primili, a samo zbog vaše lenjosti i nerada došlo je dotle, da se deca u svoi Crnoj Gori i Brdima na svetom krštenju no pomazuju sV?tim mirom. i da u crkvama nema ni najpotrebnih utvari za bogosluženje. U manastirima nema kaluđera. a narod ne čuje od Vas ništa o veri, Vi ništa ne činite da ga poučite a što je još gore, cele godine se ne služi služba Božja. Takve činjenice dokazuju veliku opasnost za hrišćansku veru u Crnoj Gori i Brdima, i bacaju Sveti sinod u veliku brigu, jer Sv. Sinod sa duševnom žalosti vidi da Vi niste dobar pastir svoga stada nego učiteli zla i upropastiteli dobrih naravi, Zbop ovih Vaših grehova, a po zapovesti Imperntorovoj Sv. Sinod poziva Vas pred svoj sud, da se pravdate za sve što je protivu Vas izneseno, ili ako se ne mognefe opravdati da se očistite iskrenim nokainištvom,. U tom slučaiu Vi ćete zn dosadašnje grehove sm, dumlom epitimijom odavde otpušteni biti, te da se očuva gprčko-rushka vera. koja je i famo domaća Sv, Sinod čelaće dok Vi po Tiožini znpovesti i Do pravilima svete istočne crkve ovu zapovest, koia Vam se u ovom sabornom pismu ša-

PETRU I

lje pokorno primite i izvršite. To će Našem pobožnom i velikom GosnodaTu Caru samodršcu sviju Rusa biti vrlo prijatno. U slučaju, „sačuvaj Vas Bože, Vaše neposlušnosti, Sveti Praviteljstvujušti sfaroruski Sinod smatraće Vašu nepokornost kao javan dokaz Vašeg neprijateljstva prema veri i Vašoj Otadžbini i Vaše naklonosti prema pneprijateliskom i nemirnom narodu, Vi ste i kao vrhovni pastir, sporazumevajući se sa zlotvorima Oprešili se o svoju Otadžbinu i o Sve gore navedeno, zato niste dostojni da budete Mitropolit. Sv, Sinod biće prinuđen da Vas isključi iz crkve kao nienog i Ofadžbine nedostojnog sina i da pozove pravoslavni narod u Crnni Gori.i Brdima da izbere sebi dostojnof pastra. i da ovoga pošlje u Petrorrad na posvećenje,

Dnano u Prestoenici Sankt Peterburpu 16 oWtobra 180% po Hristovom Trođeniu, SMIRTFNI AMVROSIJE, MITROPOT.IP MOVGORODSKMI I PETERBURŠKI SMTRPNT IRIMFJ PSVKOVSKI MITROĐOJTIT SMIRENT VARLAAM, GRUZINSTĆT MITRODOLJIT

(Tsto str. 94—95)

ODGOVOR GUVERMADURA VUKA RADONJIĆA I OSTALIH

CENOGORSIKIII GLAVARA

Mnoga njegova (name Iveličevan) ugrožavanja radi nas bila su jako uvredite]na; kad ie došao u grad Kotor taj čas počeo se ponositi i hvaliti. da će on po imajućoj instrukciji i od Sv. Sinoda i imajućoi zapovedi, da dođe u Crnu Goru te da stavi pod zaivor našep velikog Arhipastira i da ga 90Vede u Sibir na vječno zatočen j». Takovi sramotni postupci Ivelića učinili su đa smo se od njega sasvim izmakli. Naš Arhipastir nije zaslužio da bi u niegovoj kući i sopstvenoj neznvisnosti mogao iko s njime tako ftiranski postupati: zašto dok smo god mi živi nikakva čoečija sila nije u stanju njemu &ĐBpodobnu nepriliku učiniti, Naš Mitropolit nije nikađa bio Bod zapovijedi ruskog Sinoda, nego samo pod pokroviteljstvom Vašeg Imper. Veličanstva i to pod moralnim, i tako do sad nijesmo bili ni od koga branjieni: mjesto silne obrane, silno gonenije počinjemo trpeti. Sv. Sinod nema nikakva prava nad Arhijerejima koji ni-

ODGOVOR GUVERNADURA VUKA

SV.

..... Sv, Sinod ruski, koji ne zna za naše okolnosti, misli da i ovdje naš arhijerej živi u veličiju, kao oni u Rusiji što se na pozlačenim kolima sa slavom i Juksusom vovzaju, pa imaju kad samo u svetoj službi upražnjavati se; ali ovdje je drugojačije, jer naš Arhijere}) valja da prelazi pješice S krvavim znojem velike sftrmenic9, kad je god, a gotovo je svagda, potreba da miri i uči narod. a svetu službu tek onda opravlia, kad se od narodni poslova smiri. Pa i ovaj pokoj za njega rijetko biva. počem u narodu sudejske uprave nije bilo do sad, nego njegovim neumornim truđom uređen je sud i uprava prošaste godine, i tim su se presjekla u našem narodu samovolistva i razna zločinstva ...

...,Mi dosle nismo čuli da Sv. Sinod ruski ima vlast nađ Slavenosrpskim narodom izvan ruskih granica živećim i đa o njemu vođi brigu, pa i nad nama ne može imati nikakve vlasti, zašto mi narod Crnogorski i Brdski nismo pođanici ruskoga carstva, nego samo stojimo pod njegovim moralnim pokrovifelistvom, pa i to ne iz kakvog drugog uzroka, nego samo zbog jednakosti vjere i plemena privrženi smo, vjerni i usrdni dvoru ruskom „i đČ#akovi ćemo ostati vječno. Pa baš đa bi nas Rusija odbila ođ sebe, čemu se mi nikad ne nađamo, opet zato mi

CARU ALEKSANEBU II jesu njemu podvlasni izvan predc.li ruskijeh granica. dje je njihova vlast, i. po ovome s našm Arh'pastirom n'kakva posla nrma' milosti. zapoviedi i raspolaganja V. Imper, V. za korist našeg naroda oprcdjeljavajuće mi S nestrpljivosti očekivamo od naimilostivileg pokrovilelia primifi; no po višepisanim · obstojatelistvima kroz penerala Ivelića bez dogovora našeg Arhipastira na njegove riječi oslonifi se sumnjamo, a general Ivelić neoće posredstvom našeg Arhipoastira zapovjedi i raspolaranja Vašeg Imp. V. nama da objavi. Premilostivi Gospodaru, radi dopznavanja istinog našeg bića, najimilostivije blagoizvolite poslati gavjesnoga poslanika i to rođenog Rusa koji će snmu istinu vidieti i predstaviti Vašem Imper. Veličanstvu.... Guvernađur Vuko Radonjić s. T. T svi ostali po tom sleđuju glavari s

potpisom. (sto str. 129—130)

RADONJIĆA I OSTALIH GLAVARA STINODU

narod Crnogorski i Brdski đoklegod u Rusiji pravoslavna vjera uzvlada, Ostaćemo na vjeke Rusiji vjerni i usrdni: no s tim ugovorom, što mi u DpoOdanstvo, kao drugi žitelji koji u Rusiji žive, stupiti ne želimo, i šlobođu koju su naši prađedovi dobili, do šame krajnosti braničemo. i radi smo 8 mačem u ruci umreti, nego li u sramno ropstvo i jeđnoj sili pređati 86.

Do sad naše arhijereje nije niko VUkao ruskom sinođu na odgovor, pa i ovog našeg arhijereja nećemo pustiti, da iko nađ njim triumfira, i da mu suđi, Kad bi on u čemu prestupio i bio kriv, kao što je nepravedno oklevefan, mi bi smo sami mogli mu suditi, ne kao Arhijereju, nego kao najprostijem građaninu....

....Mi bi smo mogli, kad bi on toga čina nedostojan bio bacit ga, pa iza“ brati drugog dostojnijeg i prečstaviti ga gde treba: no mi dostojnijeg i brižliivijeg za naše duše nigđa imali nisme, i dok je on živ, drugoga ne želimo imati, po tome dakle poslove O našem Arhipastiru nema niko VO-

Gile i (»Istorija Crne Gore« ođ Milakovića, Pančevo,?, str, 179—184)

POSLANICA ALEKSANDRA I VLA DICI PETRU IZ PARIZA i 20 MAJA 18144 „

Mislimo da smo na veliko Vaše zadovoljstvo utvrđili da ta zemlja (misli se na Boku Kotorsku, koju su Crnogorci uz teške žrtve oslobodili od Napoleona. Pr, Redakcije) uđe u sastav Austriske države. pod čijom je zaštitom oveftala. Vi ste ostvarenju ovoga pripomogli, jer ste noprijatelja iz onih krajeva oterali, Prema tome pozivamo Vaše Prepodobije da u Opštem interesu ne samo ne smetate po-

sedanju gradova Austriskim trupama, i da se sa svojim hrabrim Crnogorcima vratite u Vašu zemlju, nego i da upotrebite svoj uticaj među stanovmicima Boke Kotorske odnosno bezu slovne poslušnosti prema odluci Ba veznih država uveravajući ih da će se očuvati njihova prava i privilegije,

(V. Đorđević: »Crna Gora i Rusija« str. 351) š