Književne novine

NIKOLA RAJZER: KOMPOZICIJA

ecuBznninsđi | ; Sa

Plan čitania

Američki Kritičar Klifton PFadđimen neđavno je objavio neku vrstu VOdiča i plana za čitanje, koji treba đa olakša prosečnom čoveku izbor literature nužne da se pročita. »Plan čitanja za ceo život« je naslov ove Yađimenove Knjige, koja sadrži objašnjenja i uvode za tačno 100 knjiga najpoznatijih svetskih autora za Dposlednjih 3.000 gođina, kako je u šali rekao sam autor. Naravno, đa je ovaKkav izbor lako podvrgnuti kritici, jer on wu Kkrajnjoi liniji ođražava ukus samoga Fadđimena, koji ne mora nužno da zadovolji svakoga. Autor se ipak truđio đa bude objektivan u svojim merilima pri odđdabiranju pređ-

Pvea,

U Zagrebu

za ceo ŽiVOL

loženih dela, pa je pritom pokazao i druge slabosti. On je, naime, zbog objektivnosti otišao u akađemizam i njegov plan čitanja potseća na školske planove za čitanje literature, kakvi se prave u svakoj zemlji. No, poređ svih svojih mana Fadđimenova knjiga je koristan priručnik za prosečno obrazovanog čoveka, ' Koji je inače sprečen svojim svakodnevnim zanimanjem da bliže upozna svetsku Književnost. Najviše Kritika Fađimenu je uputio Kkritičar »Njujork Tajmsa«, koji mu oštro zamera potpuno zanemarivanje pisaca kao Što je Kami, na račun drugorazrednih autora.

U MAJU

| | | NAJVIŠE TRAŽENE KNJIGE

|| JUCOSLOVENSKA KNJIŽEVNOST

Vladimir STOJŠIN

Jednog popodneva uzeo sam svoj mantil i pošao da prošetam. Kada sam već sišao «do slikareve sobe setio sam. se da sam zaboravio Svoju lulu, 'Tek nedavno sam počeo da pušim uhu i kupio sam jednu toliko sličnu onome što se zamišlja pod imenom lula da je ne možete pogrešno zamisliti ako to već zaželite.

Kada sam se hašao na ulici još uvek nisam znao kuda da krenem. Pošao sam prema pristaništu. Postojala je mala mogućnost da sretnem Milenu mada moram da napomenem da mi do toga nije osobito stalo.

Pored mene prošao je jedan invalid opirući se štakama. Oitkrio sam na njegovom licu nešto što sam ranije primećivao i na Smodlakinom licu. To nije bila, kao žto bi se očekivalo, neka crta koja bi odavala patnju, nikako. možda samo crta koja je bila određena istom wrstom posla, pažnje usredsređene na to kako da drži svoje štake, kako da se odnosi prema ljudima koji ga zaboravivši se saža-

_ ljivo posmatraju ili prema onima koji nastoje da n ne shvati da su

primetili njegovu nesreću, Dok sam išao niz Karađorđevu ulicu (sada mi se odjednom čini da se nije tako zvala) video sam jednog mališana kako skwplja ke-

stenje i trpa ga u džepove. Dečak je imao žutu raščupana kosu i ja

sam se pitao nisam li i ja u njegovim godinama išao isto tako neočešljan zakrpljenih rukava i zviždao. Možda će ovaj dečak, idućeg dana, kao ja nekada u gimnaziji natrpati to kestenje u džepove svom profesoru; možda će dobiti ćušku ili se neće saznati da je om, to učinio. Možda će mu kasnije biti žao što je dobrodušnog, starog profesora izvrgao ruglu ostalih đaka. Zamislite, matori profesor matematike sa naočarima, ogromnim čvorom na mašni kao što se vezivao pre trideset godina, sa Majcenovim logaritamskim tablicama u jednom i kestenjem u drugom džepu.. «. ;

Poneki prolaznik je. podigao jaku. Duvala je slaba košava. Zvono na crkvi izbilo je četiri časa. Nebo iznad krovova imalo je crvenu boju. i

Razmišljao sam o toj ružmnoj „plavoj dvospratnici u kojoj sam yeć suviše dugo stanovao da bih ikada uspeo da je napustim sasvim. Ona nije sasvim obična pozornica. U njoj se sve dešava posle neke druge pretstave koja se odvijala bez ikakvog smisla i svako ju je režirao prema sebi, pa i gledaoci. Ja sam pripadao klaki koja je bila smeštena na nakrivljenom gvozdenom balkonu. Na kraju krajeva — mislio sam — klaka je tu od neobičnog značaja da bi svoji:n aplamzom «ala znak da je pretstava okončana.

Prešao sam na drugu stranu ulice kod okruglog. drvenog sbuba na kom su lepljene plakate. 1

Uh, sasvim sam zaboravio. Večeras je premijera jedne Jomeskove drame. Ninković u glavnoj ulozi. Trebalo bi da odem, Ostavljam sebi ipak na volju da se predomislim,

Jedan pas je ležao na rešetci kanalizacije i cvileo. Gledao je ukočeno u pločnik pred sobom i meni je. palo na pamet da bi taj pas mogao imati drvenu glavu; napunjenu slamom ili mokrim trinjem; da bi čak bilo vrlo zanimljivo kada bi svi psi imali drvene glave i kada bi tako neštvarni lunjali po gradu.

Stnpao sam ruku u džep ne bih }i u njemu našao neki zaostali pikavac.

Zavio sam iza ugla. Ugledao sam prizor čiju sam stvarnost pojimao sasvim polako. Jedan čovek je na nekoliko koračaji od bolničkog zida dugačkim tankim prstima stezao vrat neke mlade žene

Iz njenog grla dopro je čudan zvuk koji bi se možda mogao izvesti.

na trubi. Onda je čovek slabo kriknuo, pustio ženu, okrenuo se, ra širio prste svojih ruku koliko je samo mogao i potrčao. Šešir mu je pao s glave a da on to mije ni primetio. Ubrčao je u napušteno bolničko dvorište. Tu je mogao biti bezbedan. Kroz njega je mogao da izađe u drugu ulicu. Bilo je to sasvim nalik na one kratke vesti koje čitamo u večemjim izdanjima,

Žena je pala na zemlju. Sa druge strane ulice pritrčao joj je neki prolaznik. Prišao sam i sam želeći da pomognem. Ona je ležala pred nama sa jednom stranom lica u prašini. Okrenuli smo je na leđa.

Nisam mogao da znam «la li je mrtva. Onda je počela da se okuplja gomila sveta. Ovakvi prizori su užasno neprijatni. Izmakao

PRIĆa „KNJIŽEVNIH NOVINO”

'DVOSPRATNICA 3 POTKROVLJE

. Odjednom mi je sinula jedna ideja za koju ne pori če da nas ali verujem da i vama ponekad Redaji svakakve misli na pamet. Šešir onoga čoveka ležao je na TO parcd:s00i cipela. Sagao sam se, dohvatio šešir i stavio ga HA g Odi . ila trećerazrednog provinciskog glumca sa šešinom ubice na slavi, 8 umca po čijim ugnutim ramenima koso jesenje sunce prosipa ičpezu žute malo smežurane Svetlosti, Ako ste skloni sanjarenju to je tre-

j čekujete da čujete zvona.

Gora era dkhe alkrao eee jedmog ubice. Mogao sam sada glasno da se obralim tim' ljudima koji zauzeti oko nesrećnice nisu ni primetili moj gest i oo im nepnii |

— podo, lozvolite, )a sam UubDICa. : ,

la o da bih mogao dosta lako da ih uverim u tako Što, Za njih, te ljude predamnom, ja bih bio ubica. Ubica. Ta ideja me je oduševljavala nekoliko trenutaka. Ja bih na neki način stvarno bio ubica. Bila bi to uloga koju mi određuje mizanscena. U svemu tome ne bi bilo toliko važno samo ubistvo, bile bi mnogo značajnije nijanse. Recimo, šešir tog ubojice čije sam ubistvo preuzeo, ton kojim bih-se obratio ljucima oko sebe, onaj dečak sa kestenjem koga sam ugledao u gomili i koji bi mogao da mi zatreba ukoliko bih pokušao da se odbranim na sudu. Pomislio sam samo da bi bilo dobro kada bih mogao da im objasnim koliko je značajno to kestnje u dečakovom džepu. O .

Kalko bih komično izgledao da sam poneo svoj kišobran. Ubica sa kišobranom. I to ubistvo koje bih preuzeo na „sebe bilo bi dee mog nastojanja da živim di hovito. Ja bih tu gomilu oko sebe vrlo lepo namagarčio. Istu onu kojoj bih mogao da održim svoj govo:. Odjednom sam se nasmejao glasno. Sada se sve OVO najviše ticale mene i mogao sam da se smejem bez griže savesti što to činim |]

isustvu žene koja umire ili je već mrtva. Za mene bi to ubistvo

ilo sasvim nalik na ona fingirana ubistva na. pozornici. Međutim, na očigled publike glumac to jedne večeri sasvim slvarno izvede. Takve bi se priče dale naći u predratnim magazinima. Zanimljivo. Pozorište je divan ambijent za umorstva jer ona tu dobijaju izvesnu draž što u njih ne može sasvim da se poveruje. Dakle, neki glumac zaista udara nožem drugoga glumca jer je ovaj bio ljubavnik njegove žeme i zato što je bio već star pa mu je ovaj U poslednje vreme preotimao uloge i slavu, Publika izvesno vreme ne shvata da se sve ddigralo. apravo onako kako je videla. To bi svakako bili prilično jednostavni razlozi. Što se mene tiče čini mi se da bih ja igrajući godinama ulogu ubice mogao to da učinim jer ih vremenom morao da prihvatim rezonovanja jednog ubojice. Publika bi brzo doznala da se ubistvo stvamo dogodilo ali bi još dugo razmišljala o tome sa malom nevericom, čak nepoverenjem. Ubistvo na pozornici. Bio bi to sasvim duhovit spektakl: već ostareli provinciski glumac posle ubistva skida svoj otrcani šapo-klak i klanja se svojoj publici.

Vi se varate ako mislite da se jedan ubica oseća samo kao ubica

isbo onako kao što: sam se ja varao posmatrajući ljude sa kišobra

nima ispod mog pnozora. Ja sam se sada, pošto sam ukrao šešir jednog ubice, osećao i sam u nekoj krajnjoj instanci kao ubica i ta uloga mi je izgledala vrlo zanimljiva. U pola minuta, koliko je potrebno da se okupi masa sveta oko jednog zločina, ja bih uspeo da saberem nebrojene premise. Istraga bi trajala godinu ili dwe. Ja im ne bih ništa rekao. 'ro bi naravno bilo vrlo zamršeno. Nekakvu ulogu u tome imala bi i ona lutka iz moje sobe. Možda bi me i ssudili, nesvesni koliko bi to bilo besmisleno i na kraju krajeva — smešno. Možda bih im wmajposle održao svoj govor. Naravno, ne bih propustio da spomenem i kestenje wu džepu onog dečaka sa žutom raščupanom kosom.

Mogao sam još uvek da kažem toj gomili ljudi koja se okupila oko nesrećnice da sam ja ubica ali ja to jednostavno nisam učinjo. Odjednom sam osetio malu odvratnost što sam na glavi imao.tud šešir, šešir jednog ubojice uprljan mašću njegove kose. VWerovatno bih izgledao vrlo jadno i komično kada bih se takav pojavio na kakvoj pozornici. Pomislio sam da je dobro što me tu niko ne poznaje. Skinuo sam šešir i ispustio ga ali neki čovek ga je podigao i dao mi ga ponovo misleći da sam ga slučajno ispustio. Okrenuo sam se i pošao kući. Čim sam zavio iza prvog ugla bacio sam šežir

preko nekog zida. a ekiaaa ia aa | AE=C" UK a —— | oz

7

–.

o Gog MO i RO

e. Ooo MO IRON

Go SS O OR e U BO CA

OD O MORO O

|| | || | · STJEPAN MARKUŠ: »FILOZOFIJA NIČEOVA 1 TOL| || | | | | |

| | . TEODOR PLIVIJE: »BERLIN«

IVO ANDRIĆ: »LICA«

STOJEVA»

ERVIN PERATONER: »MODERNA UMJETNOST'« VESNA PARUN: »TI I NIKAD«

ERVIN ŠINKO: »•»SUDBONOSNA PISMA«

. HUSEIN TAHMIŠČIĆ: »NEIMARI«

TONE SELIŠSKAR: »DJEVOJČICA S JUNAČKIM SRCEM« }

KREŠIMIR KOVAČEVIĆ: »HRVATSKI KOMPOZITORI I NJIHOVA DJELA«

BORISAV STANKOVIĆ: »NEČISTA KRV«

GROZDANA OLUJIĆ: »IZLET U NEBO« | | U Ljubljani | : |

FRANCE PREŠERN: »PESME, I PISMA«

FRANC FINŽGAR: »ODABRANA DELA«

FRAN MILČINSKI: »CELOKUPNA DELA« TI ·

MIMI MALENSEK: »FAMNA STRANA MESECA«

'SVETOLIK RANKOVIĆ: »GORSKI CAR«

BORIS PAHOR: »SVETLOST U PRISTANIŠTU«

ELA PEROCI: »FACEK« po | |

LEOPOLD SUHODOLČAN: »ČOVEK NA, ZIDU« |

HINKO BRATOŽ-OKI: »DNEVNIK PARTIZANA« I

MIRA MIHELIČ: » KUĆA SUTONA« ; ; : | || ||

PREVODNA KNJIŽEVNOST i ,

U Zagrebu

SIMON DE BOVOAR: »USPOMENE: DOBRO ODGOJENE DJEVOJKE« | ROBER PEN VOREN: »SVI KRALJEVI LJUDI« | DENIZ AMBER: »MARIJA SA SEDAM GREHOVA« | MIKA VALTARI: »LUTALICA« ' O DANTE: »RAJ« . LO ita" i .“ ~| SEKSPIR: »TROILO 1 KRESIDA« | TEKERI: »NJUKAMOVI« | MONTGOMERI: »MEMOARI« | ALBA DE CESPEDES: »NA NJENOJ STRANI« |

||

ALBER KAMI: »IZGNANSTVO I KRALJEVSTVO«

U Ljubljani | »NIRNBERŠKI PROCES« | » TAJNI DNEVNIK GROFA ĆANA« »BROD NA HORIZONTU« ih a a ERNEST ŠNABEL: »TRAGOM: ANE. FRANK« ŽAN DIVINJO: »ZLATO REPUBLIKE« DŽOJS KERI: »NA MILOST I NEMILOST«

KAMILO HOZE ČELA: »PORODICA: PASKAJA DIARTEJA« Da

. ŽAN POL SARTR: »DRAME«

SOMERSET MOM:

»LJUDSKI OKOVI« ..

o

ILUSTRACIJA D. STOJANOVIĆA-SIPA

—4]

ad

PANORAMA

Novi stihovi V. H. Odna

Značajan literarni događaj u MEngleskoi i Americi „pretstavljalo je izđanje najnovije poezije. poznatog pesnika V. H. Odna. Jeđan od najvećih živih pesnika ma svetu ostao je i u novim pesmama svež i na dostojnoj visini svoje slave — pisala je Kritika sa obe strane Atlantika \povođom ovog izdanja, I dalje obuzet najskrivenijim tajnama ljudske sudbine i njenih manifestacija oko nas, V. H. odn je svojim boetskim jezikom približio te probleme ljubiteljima stihova, mađa je u mnogim tačkama daleko zaplovio u vođama misticizma. Ovu knjigu Odnovih stihova pod nasiovom »Klanjanje za Klio« „ijzđala je poznata izdavačka kuća Ranđom House iz Njujorka.

*

PRVI ROMAN KLODA MORIJAKA

Sim poznatog „francuskog pisca -Kransoa Morijaka, napisao je i izdao svoi prvi roman »Ručak u vili«. Klod Morijak je dosad bio poznat kao kritičar i novinar, pa je mjegovo đelo izazvalo razumljivo interesovanje u Književnim krugovima, U jednoj iskonstruisanoj fabuli, „koje ustvari i nema, Morijak., je skupio na, ručku u vili osam ljudi koji vođe za vreme jela konvencionalne razgovore o vremenu, a istovremeno u

sebi doživljavaju prave bure intenzivnmog unutarnjeg života, sanjare wu neostvarenom životu, koji nema wmikakve veze sa njihovim sađašnjim socijalnim položajem, „preživljavaju uspomene, probuđene ništavnim zbivanjima kao što je kucanje čašama i tome slično.

*

»RITUAL U MRAKU« KOLINA VILSONA

Poznati pisac »Autsajdera« „Kolin \iison, u svom novom delu »Ritual u mraku« vraća se na stari problem snažne ličnosti, koja vapi za slobodom wu jednom „bolesnom društvu. Glavni junak Vilsonovog romana je sađista Ostin Nan, koji ubija Žene iz bolesnih seksualnih prohteva i iz potrebe da nađe potvrdu za svoju ličnost. Njegov prijateli, književnikbuntovnik Džerard Kvinsi, je takođe opčinjen jednom „Kvazi-ničeanskom iđejom da >»da ako je čovek u stanju da ubije svoje iluzije, on postaje bog«, Ova dva junaka Vilsonovog romana pokušavaju đa ma praktičan način ostvare svoje ideje, jeđan ubistvima a drugi „pisanjem romana, Vilson je u svom delu postigao značajne efekte pomoću Mocartove muzike, mirisa acetona i kuvanih kobasica, piše o. ovoj Knjizi kritičar »ODservera«, ali je daleko

zaostao za svojim prvim delom, koje'

nam je prikazalo rođenog romansijera, j

Alegorično delo rumunskog grofa

Rumunski grof u izgnanstvu Gregor fon Recori objavio je ovih đana roman »Husare, koji je izazvao znatnu pažnju kritičara i publike u Americi. Recorijevo delo je grandiozna alegorija o savremenom ljudskom društvu, iako se radnja romana događa u rumunskoj varoši Černopolju, negđe pred svetski rat, U ovom građu se ljudi smeju tuđoj nesreći, priređuju pogrome Jevreja, a glavni junak romana, husar po zanimanju, Dosle niza peripetija zaključuje da u suštini svih zbivanja i stvari caruju haos i bezumlje,

Kao književno delo, kažu Mritičari, »Husar« nije nešto izuzetno, ali je kao Kritika ljudi i društva vanređan, kao i BSviftov »Guliver« ili Gogoljeve »Mrtve dušea«.

__C___PO TOT

( SN NM,

KNJIŽEVNE NOVINE

List za književnost, umetnosi ı društvena pitanja Ređakcioni odbor:

Bora Ćosić, Slavko Janevski,

dr Mihailo Marković, Slavko

Mihalić, Peđa „Milosavljević, Branko „Miljković, Tanasije Mlađenović, Mlađen „OQOljača, Vlađimir Petrić, Đuza Rado vić, Izet Sarajlić, Vladimir Stamenkovič. Direktor: TANASIJE MLADENOVIĆ Urednici:

MILOS IL BANDIC PREDRAG PALAVESTRA Odgovorni urednik: CEDOMIR MINDBEROVIĆ List Izđaje Novinsko-izdavačko preduzeće »Književne novine“, Beograd, Francuska 1. Ređakcija: Prancuska %, tel. 21-000, tek. račun: 101-707-1-208 List izlazi svakog drugog pet ka. Pojeđini broj Din. 30. Godišnja pretplata Din. 600, polugodišnja Din, 800, za inostran” stvo dvostruko. Rukopisi se ne vraćaju. Tehničko-umetnička oprema:

ž DRAGOMIR DIMITRIJEVIC , Stampa sGLAS•«, Beograđ. ž Vlajkovićeva 8.