Naša stvarnost

56 NAŠA STVARNOST

Fašistički vodi je nalviša pravna sila, Capo dell Governo; nacistički vodi ie najveća nacionalna snaga, Reichsfihrer. Prvi kaže: „Država, to sam ia”, drugi odgovara: „Ja, ia sam nemački narod”. Jedan dominira i vlada; drugi proističe i izražava. Za prvog je najvažnije njegova sopstvena veličina, njegov genije, za drugog sopstvena veličina se gubi pred veličinom nacije koja se ističe. Po fašističkoi koncepciji, vodi je delo svog sopstvenog genija, izvršilac velikog poduhvata koji je sam smislio, pošto je prethodno obrazovao svoj politički talenat: on se ostvaruje, izražava, dopunjava putem akcije. Italija je samo jedna plastična materija, koioj on daje oblik prema slici svojoj sopstvenoi. Ali, pošto je Nova Italija niegovo delo, on je smatra lepom i trajnom. Potvrda veličine, to je osnovna crta fašističkog vodje. Dok se oreol vodja u italijanskom fašizmu zasniva na uverenju o veličini, u divlienju sebi samom i u osećanju svoje izvanredne ličnosti, oreol vodie u nemačkom nacional-socijalizmu lišen je taštine i naslania se na otsustvo svoje ličnosti i na isticanje istorijske žrtve za druge. Prvi je veći od svih drugih ljudi svog naroda, drugi je iznad ljudi. Ovde je vodistvo izraz kvaliteta, tamo je izraz porekla. Vodi u nacionalnom socijalizmu {e prorok, otelotvorenie Hegelovske nacionalne Ideje, inkarnacila božanstva. On ie veliki samo u koliko ne postoji kao ličnost, u koliko napušta mesto Duhu, u kome je svesno utopljen i sliven: sve je ovde u misiji, u istorijskoj ulozi, ništa u izvodiaču, u ličnosti. Bog: koji inspiriše i oduhovliava vodja nije hrišćanski Bog ili neki lični Bog Getea i Ničea. To je paganski Bog, elementarni, germanski, duh Nemačke, nemačke zemlje i nemačke rase, reinkarnacija duha, pragermanskih bogova Tora i Votana. Dok vodi fašizma teži da nametne novu dušu, novu misao Italiji, vodi nacional-socijalizma hoće da povrati nemačkom narodu osećanje rasne superiornosti i iskonskog porekla.

Stranke u fašističkoi teoriji kao i u shvatanju nacjionalsocijalizma samo su sretstva, tehnički instrumenti za ostvarenje veličine lednog, za izvršenje misije drugog vodia. Stranke ovde ne služe narodu, kao njegova svesna prethodnica, one služe vOdiu kao njegovi iurišni batalioni. Pomoću stranke, izvan stvar nosti ili izvan vremena, autoritativni vodji stvaraju velike veštačke prostore u kojima narodi žive, bore se i umiru, ispuštajući svoju sudbinu iz sopstvenih ruku, gubeći se u mraku istorile i prividno zaigrani izazvanim fanatizmom. Stranka, pa i sam narod imaju đa budu samo pijedestal na kome se izlaže veličina vodle, smatranog nezavisnim od istorije, društvenih tokova i težnji naroda. Takva veličina, bez obzira na lične osobine, može da bude samo veštačka, naduvena i efemerna, jer pred istorijom ostaju trajna i velika samo. ona dela i one ličnosti koje izraža-

vaju i ostvaruiu velike društvene i idejne pokrete sa narođom i u korist njega. Bilo bi netačno zaključiti, na osnovu ove analize, da socio-