Naša stvarnost

VODJSTVO U POLITIČKIM STRANKAMA 57

logia i njen sociološki determinizam poriču postojanje velikih ljudi u stranci i van nje. Kao i sve u društvu i veliki ljudi su proizvodi socialnih činjenica, iednop od oblika koji dobija OSsnovni proces dialektike istorije. Ovo pretpostavlja, sa jedne strane, izdvajanie velikih liudi od današniih vodja „totalne” stranke a, sa druge strane, priznanje činjenice da veliki ljudi mogu da budu na čelu, da budu vodii jedne stranke. Jer, veliki čovek je onaj koji uspe da ostvari u službi jedne velike ideje tu veliku ideju u interesu najvećeg broja u datom društvu. Veliki ljudi su oličenje velikih društvenih pokreta i, prirodno je, da u koliko je značajniji tai pokret u toliko je veći čovek koji ga proizvede. Robespier ı Žores, iako vodji malih i iedva začetih stranaka, usled socialnog značaja pokreta kojim su upravljali, stoje za hiljadu dužina ispred jednog Huvera ili Tardiea, koji su stajali na čelu velikih stranaka, ali čiji interes nije se poklapao sa interesom ni polovine društva. Prave velike ličnosti označuiu, dakle, kritična (u sociološkom smislu a ne u smislu „,krize”) skretanja u istoriji, periode gde se po Hegelovom izrazu, „kvantitet pretvara u kvalitet”, i gde pokret dostiže jedan viši nivo. Veliki ljudi koji sintetiziraju jednu veliku epohu i jednu veliku stranku kola ije, naročito u savremenim društvima, njen glavni politički živac, mogu biti vodje stranke ali, njihova veličina je lišena svako metafizičkog elementa. Oni su lišeni baš svakog grotesknov individualnog „herojstva, svakog paradnog kvazi-cezarizma i ne mogu biti ni u čemu u opreci sa kolektivnim duhom strankine masovne baze i pokreta. Veliki ljudi su neophodni za vodistvo stranke, ali, da bi stranka živela, potrebno ie, tako reći, da njihova priroda bude čisto društvena i da se bitno sastoji u apsolutnoj akciji osvetlienoj moćnom inteligencijom. Savremeni „vodji” bonopartiskog, cezarskog ili mističnog tipa ne mogu biti proglašeni velikim liudima i nezavisnim činiocima istorije. Dok je ličnost istinski velikih liudi sacialna, bezlična, njihova je božanska, nadlična. Veliki ie čovek u najjačem i naidubljem smislu socialan, ovakav vodi ie Ubermensch. Dok veliki čovek sluša masu koju u najvišem obliku personifikuje, vodj Drezire masu {er se nameće kao simbol jedne više sile, slučaja, činilaca van društva. Vodi pravi od stranke slepi instrumenat i negirajući tako prirodu stranke, on je svodi na organizaciju za odobravanje, pljieskanie i piedestal za svoju ličnost. On ne vrši samo diktaturu stranke, nego i diktaturu nad strankom. Vodj potire demokratiju stranke i pravu njenu sociološku sadržinu, ali on ne može da uništi sociološki determinizam koji u punoj svetlosti projektuje njegovu ličnost, odmeravajući je prema dužini ideje u čiju se službu stvarno stavlja. Ta je ideia u toliko mania u koliko se vodi uzdiže od stvarnih potreba mase svoje stranke i potreba odredjenog društva uopšte.

D-r JOVAN DJORDJEVIĆ