Naša stvarnost

GOSPODARSKA SLOGA

II

Glavni problem koji nas interesuje u ovoj analizi jeste odnos izmedju kapitalizma i sitnosopstveničke privrede u svim njegovim pojavama, kako u sferi proizvodnje, tako u sferi cirkulacije, kako u tzv. normalnim vremenima tako i u periodu krize. Samo tako, stavljajući Gospodarsku Slogu u sve te odnose, moći ćemo da odredimo njen karakter i njenu socijalnu funkciju, njen socijalni smisao: da li je socijalno-reformatorska, zadružna, sindikalna, politička ili kakva druga organizacija, odnosno šta će ona na kraju krajeva da postane. Gospodarsk&

loga nije dobila još svoj završni smisao. Ponikla iz prakse kao borbena organizacija svih seljaka, a kao reakcija na teške posledice agrarne krize i opštu nezaštićenost seljaka od tih posledica, njen cili nije mogao biti ni odredjen ni formulisan od samih organizatora Gospodarske sloge, najviše zbog toga jer ijedan takav tip organizacije ne može da stagnira, da se skočanji, da se svede na mrtve kalupe svcjih pravila i pravilnika. · Jedini njen kriterium bila je i ostala praksa, i to će sve dotle da traje tako, dok se ne nadje jedan definitivni oblik Gospodarske Sloge, u kome ona neće moći više da bude organizacija svih seljaka. Kako pored toga Gospodarska Sloga u njenom: današnjem obliku nije samo rezultat čiste prakse seliaka, nego je kombinacija potreba dveju praksa, seliačke, ekonomske s iedne i političke, partiske s druge strane, to ie prilično jasno da: bi ona, teoriski, mogla da se razvije u više pravaca, koji izmedju sebe, naravno, mogu da budu kombinovani. Prestajući đa bude pokret svih seliaka, ona bi mogla da postane zaštitni pokret bogatih seliaka ili borbeni pokret siromašnih i srednjih seljaka, može da potpadne potpuno i jedino pod uticaj jedne partiske organizacije, što znači da izgubi kao primaran kriterium samo sopstvenu seljačku praksu, i da joj politička praksa, konkretna potreba jednog političkog pokreta postane primaran kriterium. I zato njen razvoj će zavisiti i zavisi već i danas od toga da li će i dokle će postojati harmonija ovih dvaju elemenata, kao i od toga dokle će zajednički interesi seliaka biti merodavniji, bar kao iluzija, od posebnih interesa danas već znatno diferenciranih i na selu. Kada jednom te harmonije nestane, kada se i ako se iz nje pcjavi njen već sada latentni sadržaj, onda će nesumnjivo da se rodi iedna suprotnost, iz koje će da proizadje jedna nova linija razvoja, divergentna od do—