Naša stvarnost

79 NAŠA STVARNOST

ćanja vrednosti, niti bi normalno tražnja u proleće morala da bude veća — u proleće se jede isto toliko koliko i u jesen nego je samo posledica izvesne organizovanosti tržišta od strane velikih trgovaca i spekulanata, koji, kupujući u jesen kada je ponuda seljačka velika, kupuju po niskoj ceni, i onda sa velikim lagerima, što je moguće jedino „raspolaganjem potrebnih kapitala, organizuju ponudu prema tražnji, i na taj način postižu povoljnije cene, narcčito. u proleće kada se delimično javlja kao kupac i sam seljak, koji je u jesen prodao više nego što je trebalo.

Problem je, dakle, u razbijenosti ponude, u njenoj neOorganizovanosti na strani sitnih proizvodjača. I dok bogati seljak i veliki posednik mogu da čekaju, i da svoje proizvode iznose postepeno na tržište, i na taj način koriste se cenama koje postizava gradska trgovina i spekulacija, čineći prema tome s njima jedan front, dotle je sitni producent i u sferi cirkulacije žrtva svoje čuvene i slavljene samostalnosti i nezavisnosti. Bez kapitala, zadužen i opterećen porezom, on mora u borbi za fikciju svoje samostalnosti da podaje za jevtine pare koje ni približno nisu ekvivalent za njegov rad materijalizovan u tim proizvodima.

Kada se dalje uzme u obzir apsolutna visina cene, a ne samo odnos prolećne i jesenje cene, koja je pri normalnim vremenima, kada ne postoje agrarne krize, uvek niža u zemliama sa pretežno sitnosopstveničkim posedom, kao što je slučai kod nas, onda je jasno da je tržišnim manipulacijama smanjena cena samo potencirana eksploatacija, koja je u toliko neizbežna što su faktori koji dovode do nje objektivne prirode: s jedne strane privatni parcelni, mali i srednji posed, koji uslovliava neorganizovanost, a s druge organizacija ponude koja se pojavljuje na Tržištu sa svima svojim rafinovanim mehanizmima, kojima seljak nije nikako dorastao. Pri tome za sada apstrahujemo od raznih ad hoc stvorenih organizacija za kupovinu na samom tržištu, jer se te i takve organizacije mogu sa malo truda (što je uostalom Gospodarska Sloga i uradila) paralisati, ili pak izvesnim administrativnim merama onemogućiti. Uzimamo u obzir samo one tržišne mehanizme pred kojima Gospodarska Sloga stoji kao pred objektivnim činjenicama kapitalističkog privrednog sistema, i kojemu se ona mora suprostaviti kao organizacilja seljaštva (siromašnog i srednjeg). Na tržištu je to u prvom redu kupovna i prodajna organizacija velikog trgovca, kapital s kojim raspolaže, lageri, trgovačke veze, trgovačka veština, poznavanje tržišta. To su sve elementi jedne organizacije tržišta koji potpuno nedostaju kod seljaka, i koji zbog toga pretstavljaju i elemente eksploatacije seljaštva i na samom tržištu. Apstraktno rečeno, Gospodarska Sloga bi trebala da sprovede jed-