Naša stvarnost

KOD TETKE NODOD 159

„Kažite gospođama i gospodi: Ljubim ruke!" Brat i sestra, držeći se još uvek za ruke, ne rekoše ništa. Tefka navaljivaše, podižući glas, ne bi li naterala decu da reknu „Ljubim ruke!”.

— Ala vi imate dobro srce, divile su se dve gošće lelkinoj 'dobroli — sirotinju freba navići lepom ponašanju.

Sopslvenik varielea, srčući „soff” od jagoda pomešan sa vinom, objašnjavaše nakinđurenoj devojci da se on brine za budućnost kao da će večito da živi i da jede kao da će sufra da skapa. Ostali gosti, zajedno sa fefkom, navaljivahu još uvek na decu da kažu „Ljubim ruke!”, ali se brzo umoriše. Najzad, kad je felka videla da neće uspeli, jer su se deca bila rasplakala, viknu: „Hajd, gubite se odavde, gadovi!”.

Ana dočeka decu na vralima i opali im nekoliko šamara i zavrfe im meso na mršavim rebrima.

Posle ručka stariji pređoše u salon da piju kavu i da puše, a decu poslaše u baštu. Pošlo je Ana sada imala pune ruke posla u kujni oko pranja sudova, istera brata i sesfru u dvorište, ali im zapreti da se sa malim goslima ne tuku i da ih ne diraju.

Kad iziđoše u dvorište Mila i Bogdan nasloniše se na kuhinjski zid i gledahu goslinsku decu koja su šelala po bašti. Mila napusti svog brata i priđe devojčicama sa velikim lutkama. Devojčice su prolazile pored nje kao da ne postoji. Odjednom im Nila pritrča i zagrlivši ih zajedno sa lufkama, uzviknu: „Ah, što ste lepe!” |

Sa gađenjem i napučivši usla, devojčice se oleše iz Milinog zagrljaja i dreknuše: „Marš, prljavice!”

— Ja sam čista, odgovori Mila, pokazujući svoje ispucane ruke — prala sam ih malopre. _

Švrća sa pajacom bacao je lufku na šljunak staza i šepajući brbljaše: „Moj jacko jepši od ivoje julke”. Bogdan je frčao za njim i svaki čas podizao pajaca, pružajući ga švrći.

Za to vreme Mila je olrčala u kujnu i donela svoju krpenu lušku. Tepajući joj pruži je devojčicama. Jedna. od njih uze lutku i baci je na zemlju, posle čega prifrča dečak sa violinom i poče da je gazi nogama. Iz luikinog tela letele su na sve slfrane krpe. Mila pofrča za krpama po bašti. Poleteše joj suze koje je brisala sakupljenim parčićima pocepane lufke.

Bogdan koji je sve ovo video pritrča dečaku sa violinom i snažno ga udari pesnicom posred lica, i pre nego što je iko mogao. da s» pojavi iz kuće, on preskoči kapiju. Iz sveg srca sam zaželeo da ovaj dečak nikad više ne ugleda svoju dobro< Tvorku i moju fefku.

Goropadni olac koji je nekoliko puta rekao nakinđureno} devojci da ogromno voli decu, fražio je uzalud „šafrovca” da ga premlali. Zalim ie otac na svojim grudima uneo anđeosko delte u CO gde su MI aduslji brižno posmatrali crvenu mrlju na njeaka drop eki reče da je mogao oči da mu islera faj „mali

zbojnik” i svi se složiše da Bogdan neće daleko, a naročito