Naša stvarnost

POJAM OPŠTINSKE JAVNE SLUŽBE 53

opštine i korisnika. To je faksa. Kao fakva ona je jednaka za sve pojedince. Logična posledica ovog načela jednakosti bila bi, da je pojmu javne službe prolivna praksa, po kome se izvesne javne službe (na pr. framvajski saobraćaj ili sahrana umrlih lica) dele na klase sa raznim faksama. Javna služba freba da bude za sve isla i pod istim feretom.

6) Taksa se određuje unapred, jednim opšfim propisom. Pošlo je fo faksa, a ne ugovorno plaćanje, njena naplata i posledice plaćanja ističu iz opšteg režima faksa. Ako je plaćanje takse propisano kao prefhodno, pre izvršenja javne službe, opština nije dužna izvršiti fraženu javnu službu bez naplate fakse. Jer polaganje fakse, po organizaciji dotične službe, uslov je da se ona obavi. Ako je plaćanje fakse propisano kao naknadno, posle izvršenja javne službe, opština ima pravo naplate fakse, u slučaju neplaćanja, po ovlašćenjima, koja ima za naplatu svojih dažbina. Ali nema prava, da odbije izvršenje buduće javne službe zato, šlo nije plaćena faksa za prethodnu, nili da obustavi jednu javnu službu zato što pojedinac duguje faksu za sasvim drugu.

*

Prema napred izloženom pojmu javne službe, može li opština, sa razloga što vlasnik jedne zgrade, nije izmirio račun za vodu, zafvoritfi vodu? U praksi se to može dogodifi, ako opština svoj vodovod smafra kao privatno privredno preduzeće. Jer svaki je frgovac ili indusfrijalac vlastan da svoju robu prodaje ili ne prodaje. Vodovod, međufim, nije privafno-privredno preduzeće nego jedna javna služba, organizovana u zdravstvenom inferesu stfanovništva. Voda je jedan od elemenala, pofrebnih za sam živol; na nju svaki čovek ima pravo. Voda je i jedan od osnovnih higijenskih elemenala i njena upolfreba pofpada pod zdravstveni nadzor.

Snabdevanje stanovništva vodom nije samo jedan od najvaž– nijih javnih službi, nego je i monopolisana javna služba, po jednom faktičkom monopolu. Prema tome opština, koja vrši javnu službu snabdevanja vodom i koja fu službu drži kao monopol, ima pravo na naplatu propisane Takse, ali nema prava lišavanja sfanovništva vode zbog ranije neplaćene fakse. Pre svega zato, što je voda uslov živola, pred kojim nema prečeg inferesa, a najma– nje prečeg mahferijalnog inferesa; a zafim što je voda i neophodni higijenski uslov, koga se sfanovnišivo u opštem inferesu javnoga zdravlja, ne sme lišifi. Zatvaranje vode, pored foga, lišava javne službe se samo pojedinca, koji ima neizvršenu obavezu plaćanja vodovodne fakse prema opšlini (a često njega nikako), već sve zakupce u doličnoj zgradi, koji takvu obavezu prema opštini nisu ni prekršili, ni imali. Ističe, dakle, iz toga, da je opšlina javnu službe ne samo pojedinca, koji ima neizvršenu obavezu plaćanja vredno preduzeće, u kome je maferijalni inferes rukovodni. Ona bi fime, možda, naplatu vodovodnih faksa učinila lakšom i efikasnijom, ali bi fime povredila osnovni princip javne službe.

Ljuba RADOVANOVIĆ