Naša stvarnost

% - SVET. MARODIĆ

I tada i u Vojvodini nastaje sasvim novo doba u životu srpskoga naroda. Slarije generacije ostaju doduše nepromenjene. Njihova vera kao da je polpuno sahranjena. Bogata gospoda ı birokratija sa ushićenjem izgovaraju reč „Pešta” kao mali Nušićev jagodinski pošlar „Buenos-Ajres”, a oslali u najboljem slučaju bave se lokalnim i religioznim nacionalnim problemima, nemajući ni volje ni smisla za veliko opšte-nacionalno delo. Ali utoliko više srednješkolska omladina preživljuje pravu duhovnu revoluciju. Pomenuli procesi dali su joj jasan putokaz. Srbija je u njenim očima naš Pijemont koji će dostojno izvršili svoju istorijsku misiju, a za rad u Vojvodini ona ima uzore u radikalnim pa i revolucionarnim nacionalnim borcima Hrvatiske s jedne sfrane i Herceg-Bosne s druge sfrane. | vojvođanska omladina tada počinje svoj rad; Vojvodina tako ulazi u sastav velikog nacionalnog pokreta koji se formira na celom našem nacionalnom području, i slobodno se može reći, da je to bio tada jedini nacionalni ozbiljno smišljen i sisftemahski izvođen rad u Vojvodini i jedan od ideološki najrazrađenijih i po rezultatima najznačajnijih ograna– ka predralnog omladinskog pokreta u Jugoslaviji.

Zasluga za fo uspešno kanalisanje običnog razuzdanog omladinskog oduševljenja pripada Vasi Stajiću. On se odjednom pojavljuje na pozornici, takoreći neznano ni kako ni odakle. Ko zna kako i zašto, on je bez sumnje u sebi nosio već poodavno sve elemenfe foga novoga vojvođanskog doba. Verovafno da je zbog toga u svoje vreme bio i napuslio Vojvodinu i prešao u Srbiju odnosno Južnu Srbiju; osetio je da u Vojvodini još nije došlo njegovo doba. Uostalom bilo kako mu drago, do tada nepoznal, Vasa Sltajić, čim je progovorio, postaje odjednom jednodušno prihvaćen, opšle voljeni i ni od koga neosporeni vođ celokupne srpske srednješkcIske omladine u Vojvodini, — naravno one koja je bila omladinski zdrava i nacionalno svesna. | fa vojvođanska omladina, više nego i u jednome drugome našem kraju, fačno zna šta hoće, hoće jedno i isto, jednako diše, jednako oseća, jednako radi. Sasvim prirodno, jer ona je dobila u Vasi Sfajiću punu sinfezu svih svojih svesnih i nesvesnih sfremljenja, što nije bio slučaj ni u jednom drugom našem kraju.

Počev od septembra 1912 godine Vasa Slajić se sav posvećuje fome omladinskom pokrefu. Ideologiju je, kao šlo rekosmo, svakako već ranije nosio izrađenu u sebi. Aposlolsku prirodu isto. Ono šlo mu je još jedino frebalo fo su: dobro poznavanje omladine uopšte i menfaliteta mlade Vojvodine posebno, i na osnovu foga izrađena uspešna metodika i taktika za rad u omladini. Usled foga on posvećuje svojom poznatom islrajnošću i ozbiljnošću izučavanju odnosno u slvari izgrađivanju „Nauke o omladini"; duboko ulazi u psihologiju i pedagogiku i ubrzo postaje i na fome polju pobedilac. Njegov časopis „Novi Srbin” postaje evanđelje celokupne nacionalne omladine Vojvodine i za fili časak „novi Srbi" prefstavljaju veliku i u svakom