Naša stvarnost

VOĐ OMLADINSKOG POKRETA 57

pogledu moćnu armiju koja se oseća ne samo na vojvođanskom frontu nego i na celokupnom fadašnjem nacionalnom bojištu.

„Novi Srbin”, Stajićev časopis ili bolja reći omladinski pokref, nije bio kopija nijednoga drugog sličnog pokreta. On je specijalno stvoren za Vojvodinu. Kao odličan poznavalac srpskog vojvođanskog drušiva s jedne sfrane, problema Vojvodine s druge sirane, i najposle položaja i uloge Vojvodine u tadašnjem i budućem živolu Jugoslavije, Vasa Stajić je do u fančine pogodio pravi put kojim freba da povede vojvođansku omladinu. Zaflo je ona onako jednodušno i oduševljeno i pošla za njim.

Prva dakle karakteristika ovoga nacionalnog Stajićevog rada bio je realizam. Svoju ideologiju i fakliku on je izradio na realnostima u kojima je taj rad frebalo da se razvija lj. na VOJVOđanskim prilikama onakvim kakve su stvarno bile u onome dobu.

Prva takva realnost bilo je ono nepopravimo nacionalno bezverje slarijih generacija. Stoga Vasa Slajić i ne pokušava da razvija kakvu akciju među njima, ne želi da froši uzalud svoju energiju, nego se sav baca na rad samo i isključivo u mladim generacijama i fo u srednješkolskoj omladini. Ona se je nalazila u doba formiranja, na nju se je jedino moglo ulicati i ona mu je bila pri ruci, tu na licu mesta, u Vojvodini.

Ali s druge strane on nije želeo da vređa fe slarije generacije; on nije hteo da ofvara problem „oceva i dece”, jer nije želeo da proširuje borbeni fronfi, da rasipa snage, a znao je, da ocevi onih njegovih omladinaca u velikoj većini neće biti smetnja u njegovome radu. U krajnjem slučaju oni će se rezignirano osmehnuhli na „omladinska posla”. „Uostalom takvi smo i mi nekada bili...” | zato on i svoj časopis odnosno pokret ne naziva ni jugoslovenskim niti mu u naslov unosi omladinsko obeležje, nego ga naziva „Novi Srbin" želeći fime da kaže, da u punoj meri priznaje i pošluje i srpstvo slarijih generacija, ali da novo doba fraži i nove Srbe.

Zatim u sinove fih starijih mlitavih generacija frebalo je udahnuti pored vere još i smelost i borbenost koje su iščezle iz Vojvodine već decenijama. Doduše omladinsivo već samo po sebi nosi u sebi i smelost i borbenost. Ali pored toga Vasa Slajić i rečju i delom uliče u fome pravcu. Navodi sveflle primere smelosti i borbenosti kako iz naše fako i iz svetske istorije. „Preporodifeljske ideje narodnog samopouzdanja i samorada, veli Jovan Skerlić, koje „Novi Srbin" propoveda, neograničena vera u živofnu snagu i moć našega naroda, najmnogojnijeg i nacionalno najsvesnijeg na celom Jugo-Istoku Evrope, daju se svesti, kako je rekao g. Adam Pribićević, u „one izbavileljske riječi, riječi velike odluke: smijemo sve! A sem foga u celome svome radu, na svakom koraku Vasa Slajić i delom pokazuje i dokazuje, da on prvi „smije sve”. On prekida i ono osuslvovanje Vojvođana iz austro-ugarskih apsana za slobodarske slvari, i odlazi u zafvor isto onako mirno pa čak sa osmehom, kao što izlazi iz njega.