Nova Evropa

kaže, да је ta Moderna Evropa došla k nama samo na gostovanje, kao što su tu bili Amerikanci »Barnum i Bailey«, pa »Buifalo Bill«, taj bi zacelo bio pribijen na зтатони зир, КахапзКке parole, da »papa nije nepogrešiv«, i »da je Mahar veliki literat« jer je »smijono« napao Him, take parole dozrele su bile do egzaltirane upaljenosti u mozgovnim brazdama generacije Pube Vlahovića. To je bilo ono doba liberalnog svitanja na našim gimnazijama, kada je značilo ћегојвЕц безћи розуадјан se sa katehetom i dokazati mu, licem u lice, da Boga nema, I io po svim pravilima logike, uzevši naročito u obzir »principium exclusi tertil«, Kod nas se je onda po literarnim revijama išlo u takav strašni ekstrem, da зе је smelo da napiše da muž sa ženom spava u postelji gol, i to je bio jedan od kardinalnih »sinekvanonova« našeg literarnog libertinskog stvaranja, To se je zvalo seksualno pitanje, a drugi sinekvanon bio je antiklerikalizam,

U to je vreme dakle Puba Vlahović stao u bojnu Тајапби i uzeo u ruke zastavu, Već pred generacijom Pube Vlahovića jJurišalo se kod nas. Ali su se oni prvi naši revolucijonari devedesetih godina raspršili neočekivano i brzo, posavijali stegove i nestali, Redakcije, Advokatski stalumi, Politika, Talenti (bilo je i falenata, najme), ti su si porazbijali glave i poumirali po ludnicama i špitalima. Sve se je to dogodilo dramatski brzo, ı od svega elana nije ostalo ništa, samo fraze o seksualnom problemu po libertinskim novinama. S tim frazama o seksualnom problemu, i sa tezom da Boga nema, jurnula je битпа21jalna četa Pube Vlahovića na generalni juriš, A jedan od rezultata toga juriša bio je, da se je Puba, djak sedmoga be razreda gimnazije, našao Jednoga dana pred zelenim stolom u sobi gospodina ravnatelja,

__ — Dakle što? Jeste li vi pisali onaj članak: »Smrt gospodina Boga«, pitao je Pubu crnim i suhim glasom gospodin direktor, S leva i s desna direktoru sedi celi profesorski tribunal, i sve izgleda kao dlavna rasprava na sudu,

— Jesam! .

— A jeste li pisali članak: »Vefrenjače naših umova«, u istom djačkom listu »Sloboda« br. 3, koji eto tu leži pred menom na stolu? - — Jesam!

— Dakle vi priznajete svoju krivnju? |

— Ne! Ja ne priznajem nikake krivnje! Ja priznajem to da sam te članke ja sam pisao, ali se zato ne osećam krivim, To je moje uverenje! A ja valjda smem da imam svoje uverenje?

— Odgovarajte samo na pitanja! A jeste li vi isto tako po vašem uverenju pisali onaj niz feljtona u »Marodnoj Zastavi« pod naslovom: »Reforme naših srednjih zavoda«! Eto! U broju 153, 154. 155, 156. istoga lista, koji je tu na stolu!?

I ravnatelj je jednom neizrecivom suhoparnom gestom rasporedio navedene brojeve »Магодпе Zastave« lepezasto po zelenom suknu, i povlačeći još kažiprstom novine on ih je sortirao sve lepo u poluhrugu, Sćda birokratska figura u neizbeživom belom direktorskom prsluku sa briljantnom iglom, škilji on na Pubu ispod zlatnih naočara ledeno i objektivno. Puba se trgnuo. On je odista ич »Магодпој Ža-

539