Nova Evropa

Ljudi od papira,

odlomci staromodne pripovesti iz vremena kada je umirala

Hrvatska Moderna.

Marijan Ksaver Trnin bio je književnik, i njegova literarna šifra bila su tri slova: Em Iks Te, i ta tri slova je naš celi grad poznavao iz feljtona što bi svakog meseca jedamput osvanuli u »Narodnoj Тазјам«, То, да је Marijan Ksaver Trnin bio književnik, to znači, да je on pisao knjige. Ali kako se kod nas knjige slabo čitaju, to je retko ko od široke publike znao da je Marijan Ksaver Trnin pesnik, i da piše čitave knjige stihova, nego su svi mislili da je Trnin novinar, jer piše u novine. To medjutim nije bilo tačno, jer TIrnin nije bio novinar nedo pesnik, i to pesnik koji je u poslednje vreme pevao u prozi, i koji je kao takav bio jedini od svoje sorte u celoj kraljevini, On je još pred nekoliko godina bio aktivan novinar, to je istina, Ali onda mu se sve to zgadilo, i on je pošao u svoju sobu pod krov, na tavan, i tamo stao da živi od takozvane čiste književnosti, i tako stradavao jadno, snizio se na minimtim svoje Žživotnosti i, da sve ostane a stilu, pao u tuberkulozu,

— Treba da se neko žrtvuje za ideale! Uvek je bilo mučenika!

Tako govori sebi Trnin i obmanjuje se nekim fikcijama, a život, silni, siti, mesnati život, teče pokraj njega i valja se, i sve što Trnin iz njeda vuče neke su anemične rezignovane sentence, koje nisu nikome od koristi pa ni samom autoru,

Sastane se tako Trnin s kojim od svojih bivših kolega, advokatom u provinciji, debelim gospodinom, jednim od najuvaženijih figura političke partije. Taj će gospodin doktor kod sledećih izbora kandidovati, a sad je doputovao u nekom važnom poslu u grad i odseo u Palasu, Sastali se, rukovali se, i tako razgovaraju o svemu i svačemu, pa naravno io politiciio literaturi, Pa će reći ovakav debeli gospodin doktor, koji dnevno pije Huny4di-Ferenc Jozse! mineralije {od engleskih bifteka i ramsteka sve se nešto poremetilo), gospodin doktor iza koga stoje dve Verthajmerice {jedna od žene, jedna u pisarni)}, takav dobro situirani gospodin reći će Trninu, kolegijalno ga prihvativši ispod ruke: »A kako ti to sada pišeš? Čitao sam zadnju tvoju pesmu u »Baklji«. Kako ti to pišeš? Bodati! Ti si nekaki dekadent, haha! Moram ti iskreno priznati, da ti od onoga svega ne razumem ni slova! Ama baš ni slova! Cela ti ta vaša literatura ne vredi ni prebite pare! To je sve ekskluzivizam neki literarni, što vi sad terate| To ste se vi svi razbili u nekake literarne sekte, dragi moj! Što imade, molim ja tebe, reci ti meni, narod naš od toga? Što imadu nače široke gomile od toga? Sve ti je to bolesno! Velim ja tebi, amice, naš bi duševni život trebalo demokratizovati! Sniziti se do narodnih masa! To bi nama trebalo! Postati prava duševna hrana u potpunom smislu te reči! Onda bi to imalo neki smisao! Ali ovako? Ovako je sve ka-

Ce o —

16 537