Nova Evropa, Jan 11, 1922, page 26

Imajući nameru da čitaocima Nove Evrope dam neke skiće iz istorije ruske misli, ia би te skice uzeti baš iz oblasti kritike evropske kulture od strane ruskih mislilaca; Naravno da ću зе zaustavljati samo na najbitnijim i najzanimljivijim тотепшта istorije toga problema, 1 samo na onim misliocima koji su dali manje više izradjene sisteme svojih misli; a proći ću mimo onih koji su temu dodirivali tek ovlaš, Ali kako je istorija ruske filozofije · vrlo slabo pozhata, ukazaću, prethodno, na neke osnovne osobine ruske filozoIske misli, bez kojih je teško prići pravinom sudjenju 1 pojitianju., –_ = · Pre svegđa, ističem duboku težnju ruskih пиз аса Ка пероdeljenoj i sveobuhvatnoj sintezi, Ono što je Dostojevski, u svom znamenitom govoru pri otkrivenju spomenika Puškinu u Moskvi, nazvao: »svečovečanstvom«, to leži u suštini svake ruske misli, Rusija nesamo да .ne odbija tudju kulturu, naprotiv, ona joj je najodaniji poštovalac. Sva raznovrsnost kulturnoS stvaranja, sve težnje čovečjeg duha, sve se to u Rusiji nesamo prima, nedo se s- ljubavlju dočekuje, Ruski mislioci osećaju — i to je i u naše teške dane pravilno — da našim, ruskim problemima ne mogu prići pre nego. što su primili u sebe svu raznovrsnost i sve bogatstvo tudje kulture, · Tamno predosećanje organske sinteze, vrstia tajnog zavladjivanja onom osnovicom na Којој је тобиспо огбапsko zbliženje svih struja duhovnog života — io čini ruske mislioce tako neobično osetljivima. prema onoj dubokoj unutrašnjoj disharmoniji koja je već odavno karakteristična po evropsku kulturu. I tako se razvila druga osobena crta istorije ruske misli — tr aгепје unutrašnje nepodeljenosti duha, Nesamo objektivno jedinstvo u stvaranju, no i unutrašnja nepodeljenost duha, subjektivna harmonija, jeste predmet ruske filozolije, Otuda neprekidna kritika na Zapadu tako odomaćena racijonalizma, kao sistema razuma koji se deli od slere aktivnosti, od emocijonalne vidovitosti duše, U toj su filozofskoj struji vrlo važna filozofska postavljanja N, F. Fjodorova, koji ih je nazivao »filozofijom dela«. To pak ne znači modni pragmatizam, koji leži u individualnom iskustvu, u individualnoj aktivnosti koja traži kriterij istine, — nego je to iz dubine duha nikla potreba da se ponovo uspostavi izgubljena nepodeljenost duha, to je borba za otkinutošću misli od volje, od osećanja. . а · Pored žive težnje ka organskoj sintezi, vlada nad celom ruskom misli primat socijalno etičkih postavljenja, Socijalno etički problemi stoje u centru čitavog pojimanja sveta; filozoiska misao se hrani etičkim razmišljanjem; tako da u nekih mislilaca (L, N. Tolstoj, М, K, Mihajlovski) nalazimo čak neke vrste panteizam, odlučno podčinjavanje celoga pogleda na svet etičkim načelima. Ako. še uzme u obzir, za rusku misao, pa u zadnje vreme i za ruski život, tako karakteristični maksimalizam, onda bi spomenuti primat socijalno etičkih postavljenja u duhovnom stvaranju, čini se, imao da uzima na sebe tipične crte utopizma. Medjutim, takva preipo-

58