Nova Evropa

Imajući nameru da čitaocima Nove Evrope dam neke skiće iz istorije ruske misli, ia би te skice uzeti baš iz oblasti kritike evropske kulture od strane ruskih mislilaca; Naravno da ću зе zaustavljati samo na najbitnijim i najzanimljivijim тотепшта istorije toga problema, 1 samo na onim misliocima koji su dali manje više izradjene sisteme svojih misli; a proći ću mimo onih koji su temu dodirivali tek ovlaš, Ali kako je istorija ruske filozofije · vrlo slabo pozhata, ukazaću, prethodno, na neke osnovne osobine ruske filozoIske misli, bez kojih je teško prići pravinom sudjenju 1 pojitianju., –_ = · Pre svegđa, ističem duboku težnju ruskih пиз аса Ка пероdeljenoj i sveobuhvatnoj sintezi, Ono što je Dostojevski, u svom znamenitom govoru pri otkrivenju spomenika Puškinu u Moskvi, nazvao: »svečovečanstvom«, to leži u suštini svake ruske misli, Rusija nesamo да .ne odbija tudju kulturu, naprotiv, ona joj je najodaniji poštovalac. Sva raznovrsnost kulturnoS stvaranja, sve težnje čovečjeg duha, sve se to u Rusiji nesamo prima, nedo se s- ljubavlju dočekuje, Ruski mislioci osećaju — i to je i u naše teške dane pravilno — da našim, ruskim problemima ne mogu prići pre nego. što su primili u sebe svu raznovrsnost i sve bogatstvo tudje kulture, · Tamno predosećanje organske sinteze, vrstia tajnog zavladjivanja onom osnovicom na Којој је тобиспо огбапsko zbliženje svih struja duhovnog života — io čini ruske mislioce tako neobično osetljivima. prema onoj dubokoj unutrašnjoj disharmoniji koja je već odavno karakteristična po evropsku kulturu. I tako se razvila druga osobena crta istorije ruske misli — tr aгепје unutrašnje nepodeljenosti duha, Nesamo objektivno jedinstvo u stvaranju, no i unutrašnja nepodeljenost duha, subjektivna harmonija, jeste predmet ruske filozolije, Otuda neprekidna kritika na Zapadu tako odomaćena racijonalizma, kao sistema razuma koji se deli od slere aktivnosti, od emocijonalne vidovitosti duše, U toj su filozofskoj struji vrlo važna filozofska postavljanja N, F. Fjodorova, koji ih je nazivao »filozofijom dela«. To pak ne znači modni pragmatizam, koji leži u individualnom iskustvu, u individualnoj aktivnosti koja traži kriterij istine, — nego je to iz dubine duha nikla potreba da se ponovo uspostavi izgubljena nepodeljenost duha, to je borba za otkinutošću misli od volje, od osećanja. . а · Pored žive težnje ka organskoj sintezi, vlada nad celom ruskom misli primat socijalno etičkih postavljenja, Socijalno etički problemi stoje u centru čitavog pojimanja sveta; filozoiska misao se hrani etičkim razmišljanjem; tako da u nekih mislilaca (L, N. Tolstoj, М, K, Mihajlovski) nalazimo čak neke vrste panteizam, odlučno podčinjavanje celoga pogleda na svet etičkim načelima. Ako. še uzme u obzir, za rusku misao, pa u zadnje vreme i za ruski život, tako karakteristični maksimalizam, onda bi spomenuti primat socijalno etičkih postavljenja u duhovnom stvaranju, čini se, imao da uzima na sebe tipične crte utopizma. Medjutim, takva preipo-

58