Nova Evropa

sami svesni te svoje uloge i пуан mesta, 1 to je ono što:je značaj one gore navedene rečenice iz njihove antologije, i na što nas njihov glavni govornik Emi Lovel {Ami Lowell} neprekidno poziva da obraftimo pažnju, __ Ва ње т

Oni su vrlo dobro organizovani kao grupa, bolje su organizovani no mnoga druga literarna koterija, Imaju i svoj napisan i objavljen program, Moglo bi čak da se kaže, đa imaju i svoju disciplinu. I najzad, svi znaci ukazuju nato, kako su tu pred nama već falange onih koji nisu pravi i prvi buntovnici, koji ne umeju i ne mogu da stoje usamljeni, koji traže vezu sa drugima, osećaju potrebu za zajedničkim programima, iznalaze ime »školi« i bore se »organizovano«. Ali zato ipak ne ireba potcenjivati značaj i važnost fih »škola« u razvitku umetnosti, Te razne škole više su ono što daje »štimung« raznim perijodima u istoriji, što doprinosi menjanju ukusa, i što sistematizuje i reguliše nove puteve, nego što to možda čine često i sami izdvojeni veliki reformatori, koji su skoro uvek duhom van doba u kome žive, Setimo se samo, u poeziji, lezbijske škole, ili Ronsara i njegove »Plejade«; a u slikarstvu, venecijanske škole, ili engleske realističke slikarske škole iz druge polovine osamnajstoš veka, Ti umetnici iz raznih grupa, to su obično umetnici drugog reda, o čijim se delima ne vodi toliko obzira kao o individualnim i posebnim činjenicama koliko kao o jednom deliću snage iz neke organizovane akcije, To su uvek pisci od dogme i šablona; ljudi sa tudjim estetikama; uvek umetnici koji upravljaju svoju akciju prema akcijama drugih, po uzoru već stvorenih umetničkih dela, koji crpu svoju snagu ne direktno, iz života i prirode, već тате по, 12 onoga što је već pre njih naglašeno i izraženo,

Mi nemamo prava da proglašujemo takve umetnike bezvrednim, jer je svaki od njih stvorio bar neku svoju individualnost, našao svoj stil i učvrstio svoj ukus, Možemo samo da ih kvalifikujemo kao ljude od dogme a ne od svesti i strasti; ili najbolje, kao ljude iz neke »škole«.

Imagisti pripadaju i Engleskoj i Americi, Danas ih ima bezbroj. Najglavniji od njih, njih šestoro, jesu. tri engleska i iri američka pesnika, Engleski su: Ričard Arlington, F; S, Flint, i D. H. Laurenc (Lawrence). Američki su: Emi Lovel, »H, D.« (Hilda Doolittle), i Flečer (John Gould Fletcher), Ovih šestoro istupaju zajednički, u tri godišnje antologije što ih je izdala izdavačka knjižara »Houghton Mifflin Co.« pod naslovom »Some Imagist Poets«. Još pre izdavanja tih triju godišnjih zbiraka, izašla je, u martu 1914, kao prva antologija te grupe, knjiga pod naslovom »Des Imagistes«, Ali su docnije neki od pesnika u toj zbirci (kao naprimer Ezra Paund) istupili iz pokreta, dok su drugi novi stupili u njega; i tako, prečišćeni i odredjeni, oni izlaze sa ove tri sveske stihova, u čijim predgovorima objašnjuju svoja gledišta i bore se za svoje nazore. Njihov se program sastoji iz šest tačaka, i on je jedino ono što im je kao zajedničko obeležje, bar spolja, dok je svaki od njih za sebe posebno

216