Nova Evropa

shvatiti svoj momenat, i moći, na njegovoj osnovi, spremati temelj budućnosti, i to spremati ga ne svesno, »po nekom metodu«, već instinktivno, prirodno, i životno, Jer budućnost nikada nije bila nekakav program, a još manje kakav gest, a najmanje je ona bila ono što su toliki razni »sinovi budućnosti« sa patosom tvrdili da će biti, Dante nije nikada ni rečju pomenuo, da je on stvarač novih dana. Šekspir je u svoje vreme lumpovao i razbijao glave, i tome pridavao više važnosti no svojim dramama, A Dostojevski je bio i suviše snažan a da bi ga zanimale makakve sitne reči.

Imagisti, sa svojom velikom ljubavlju prema svemu modernom, — čak i onda kada je to »moderno« od najprolaznijes materijala, nisu ipak hteli da izadju iz ovog života, nisu hteli da veruju da su postavili svoje Ja nad životom, pa zato i mogu da pišu stihove Кој će učiniti da u vama zatreperi bar neki udaljeni osećaj, i da od njih ne odete hladni i prazni, kao što odlazite od tolike druge poluumetnosti makoliko da ste verzirani u metalizici,

Najzanimljivija ličnost u ovoj grupi, jeste sama Emi Lovel (Amy Lowell). Ona je više zapažena kao energičan, durašan, muškobanjast borac za pobedu i priznanje svega što je novo u umetnosti, nego kao pisac stihova. U njenoj poeziji pobedjuje intelekt nad emocijom. Slično kao kod još dva druga američka pesnika, Ezre Paunda i Herijet Monro. Njen je ritam najraznolikiji što može biti, — počevši od najvezanijih i najritmičkijih strofa, pa do slobodnog stiha bez ritma, ili ritmične proze u žanru Pol Fora, Njena se sadržina takodje intenzivno menja, Ona voli istoriju, ekscentričnosti, i analizu, A onda, kada najmanje peva o svome ja, onda je još najbolja. Onda radi njen intelekt, ono što je mnogo više od njene emocije.

Dosadđda je izdala šest do sedam knjiga stihova, i ovo malo što ovđe navodimo od nje nikako se ne sme uzeti kao generalni obrazac njena rada, To je samo iz jedne perspektive u njenoj raznovrsnoj akciji,

Pismo. Маје zgrčene reči što ih drljamo po hartiji, Kao prljave nožice od muha, Šta vi možete da kažete o mesecu što bukti Kroz hrastovo lišće? Vaše lude kuke i verige nemaju ničeg u sebi Od cvetnih glogova, I ova je hartija glupa, sveža, meka, ljupka devica Pod mojom rukom. Ja sam zamorena, mili, kinjeći svoje srce od žudnje Za tobom; ; Cedeći je u male kapljice mastila, I šaljući je na poštu: I ja se pečem sama, ovde, pod vatrom Velikog meseca.

218